Imam folciku staru, ponekog moljca u ormaru

Još uvijek se nisam vratila u moj grad. Još lutam po stanicama.
Čekam vozove i onaj jedan što ka mom domu putuje.
Vidim prodavača novina kako ih prodaje po stanici.
I kažem sebi: Nisam čovjek, koji čita novine svaki dan.
Nemam unaprijed pripremljen plan.
Slike ne stavljam u ram. Ponekad među ljudima čovjek osjeća, kao da je sam.
Znam, svako ima svojih briga, zato živim u svijetu knjiga.
Zavrtim zvrk kao onda kad bijah dijete, sretna što ptice nebom i ovo jutro lete.
Imam folciku staru, ponekog moljca u ormaru.
Prašnjave kofere, ipak danas se rijetko putuje.
I jednog pauka u uglu sobe.
Dobro jutro mi poželi, mene i takva sitnica nasmije i razveseli.
Ako imaš parče hljeba ti ga podijeli?! Svakom čovjeku dobro poželi.
Onda budem ljudima čudna, sanjam, a potpuno sam budna.
Ponekad su ljudima moje rečenice upletene kao pletenice.
Kao da sam sa neke nepoznate planete. Kažu odrastao čovjek, u duši dijete.
Ih, kao da godine ne lete.
Rijetko ko umije da me razumije.
Kao dijete bi čim dođem  iz škole gledala fim. Svi na ulici, ja putujem filmove gledajući.
Jednom sam od paučine šal isplela. Ni sama ne znam kako sam to izvela.
I odjednom...nalazim se u vozu talgo koji putuje za Sarajevo.
Otputovah bez posebnog plana. Svemirska postaja me put tog grada poslala.
Lutam mjesecima otkad se vratih sa Merkura.
Imadoh čast da zatvorim reviju to veče kao jedan od modnih dizajnera.
Uradili smo koreografiju, zamislili pustinju, osmislili priču i doveli zvuke đžeza na pozornicu.
I tako u posjeti tom divnom gradu posebna je priča o tramvaju. Sjetih se tih tramvaja.
Istom kartom smo cijeli dan putovali.
Od Miljacke pa do Baščaršije smo šetali.
Bijaše novembar i zima se spremala.
Prođoh po tim ulicama koracima i bijah tamo gdje je Baščaršija, vidjeh golubove kraj česme.
Grad sa dušom i posebna uspomena. Miris somuna kakvog nigdje nema.
Divne ljude tamo sam srela bilo je lijepo ići put Sarajeva.
Kad putujem kroz sjećanja, odlutam kilometrima.
I zapetljam cijelu priču da je ne možeš otpetljati.
I odjednom...
Vraćam se u realnost. I onda pitam vas i sebe?
Koliko smo neobični ljudima, jer smo drugačiji?
Jer osjetimo kako priroda diše. Jer jednostavno smo ono, što jesmo.
Imamo tu mrvu hrabrosti i malo ludosti pokrenuti nešto.
Često posmatram zvijezde.
Osluškujem povjetarac i vidim kako lagano njiše drveće i čujem melodiju listova i ljeta.
Onda se teleportujem mislima u neku drugu dimenziju.
Nalazim se u kinu, mrak i tišina. Na video bimu počinje projekcija filma.
Govorim sebi, odista sam čudna i neobična ljudima, ali i meni samoj ovo već graniči sa nadrealnim.
Ne znam kako uvijek pronađem filmove (ili oni pronađu mene) ali odgledah jedan film!?
Preporučujem da ga pogledate!
Film se zove: Captain Fantastic (Kapetan Fantastični)
Žanr. Komedija- drama
Režija:Matt Ross
Uloge: Viggo Mortensen
            Frank Langella
            Kathryn Hahn
            Steve Zahn
Zamislite da odlučite živjeti van tekovina savremenog svijeta.
Nezamislivo vam je? To je jedan od onih filmova kad zastanete i razmislite gdje živite?
Čovjek i žena su odlučili živjeti u prirodi sa njihove šestoro djece.
Učili su iz knjiga, nisu pohađali školu, naučili su ih vještinama preživljavanja.
Jačali su njihov duh i tijelo. Učili su ih da budu otvoreni i izraze svoje mišljenje.
I ono najvažnije da žive van svijeta tehnologije.
Naučili su djecu da žive u skladu s prirodom. Naravno okolina u kojoj su prije živjeli nije prihvatala njihov način života.
Kasnije će se ispostaviti da je suprotno od onog kako su ljudi mislili.
Događa se jedan trenutak koji ih vraća u civilizaciju.
I oni idu u svijet, van divljine.
Nakon tog putovanja oni pronalaze balans između stvarnog svijeta i onog u divljini.
Iako je mnogo kontradiktornih trenutaka, gdje bi se gledalac mogao buniti,
film prenosi snažnu poruku.
U savremenom svijetu sve je po planovima, uokvireno u ramovima.
Ljudi imaju tačno preciziran obrazac ponašanja. Zvoni sat, ustaješ, juriš na posao.
Cijeli dan u zidovima po određenim tokovima, predmeti u tačno određenim rokovima.
Čekaš odmor, da putuješ na more, planinu ili da negdje odmoriš.
A na odmoru se još više umoriš. I onda ti treba da, od odmora odmoriš.
Ciklične programske strukture - petlje. Tako danas ljudi žive. Niz ponavljanja.
Svi žive u danima koji još nisu ni došli. Ne žive u danu u kom se tog trenutka nalaze.
Brige, egzistenicja, karijera, potraga za srodnom dušom koja negdje postoji, a pretežno je idealizovana. Jer živi se po normama. Sve je po nekom šablonu, konstante, bez varijable.
I samo se štampaju iste novine, živimo u savremenom svijetu, a kao da smo u svijetu divljine.
Toliko ljutnje u dušama, ljubavi se tragovi gube po prašnjavim ulicama, nošeni vjetrovima i nestali sa kišama. Sunce ih iznova vraća, ljudi prolaze istim putem idu, istim se vraćaju, odlaze i dolaze, malo tog zapažaju. I poneki čovjek ima sjaj u očima, živi drugačije ne po šablonima.
Nasmješim se na trenutak i čuvam taj kutak u vremenu.
Na satu isto vrijeme kao prije nekoliko mjeseci kad krenuh na putovanje, ono na Merkuru.
Vratila sam se na planetu Zemlju. Nasmiješim se dok sunčeve zrake prolaze kroz moje prozore.
Uzimam torbu i idem niz ulicu grada u kom živim.
I gle tu sam, sa koje god planete da doputovah na ovu, prihvatam je kao mjesto gdje putujem koracima sretna jer ptice i ovo jutro lete, odrastao sam čovjek, a u duši dijete.
Budite ono što jeste gdje god da ste? Neobični, nelogični, drugačiji, obični i svoji.
Jer ni jedan isti čovjek na ovoj planeti ne postoji.
Do sljedeće priče: Veliki pozdrav čitaoci!
Slika je preuzeta sa interneta!

Primjedbe

  1. Prvi dio me je kupio i prodao, posebno pauk, koji super detalj. :) Film je odličan posebno za duhovnjake sa Dalekog Istoka... kratko... NADMAŠILA SI SAMU SEBE!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala! Volim pauke! Sjetih se, dok pisah priču jedne moje modne revije, koju je pratila pjesma: Lullbay, grupe The Cure. Film je neobičan, ali ima toliko divnih elemenata u sebi.
      Priča je nastala kao karika kroz putovanje duše, sjećanja i sadašnjost.
      Veliki pozdrav!

      Izbriši
  2. Prelijepo. Pauk je zaista super detalj :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala! Ti i moja prijateljica djelite isto mišljenje o pauku.
      Volim pauke i često se nađu u mojim postovima.
      Pozdrav!:)

      Izbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Čovjek sa neke druge planete

Kad se ljubav igra žmirke

Zvijezdana djevojka