Astronome reci nekome...

Kapije bez ključeva, ne otvaraju se same.
Tebi neće biti lakše, ako nasloniš glavu na moje rame.
Teleskopom nebeska tijela posmatraš, pogledom ih ne mijenjaš.
Astronome reci nekome šta je u srcu tvome hiperbolično.
Kažeš da si odlično, prilično netačno. Govoriš simbolično, odbijaš pomoć kategorično.
Dugi su tuneli, solarni paneli i svjetlosni krugovi.
Ne daj da ti postanu drugovi.
Vjeruj mi...
To nije put kojim želiš ići, ne pokušavaj prepreke zaobići.
Ti tražiš rotacije i neke kombinacije.
Preokupirane misli, sve što jesi, kao da nisi. U tom praznom prostoru misli naviru u svom maniru.
Svaka pregrada jedna vrata, tebe ne zanimaju, prave ti promaju i ometaju.
Ne želiš ti ni jedna od njih proći, ti si dijete svog uma u ovoj noći.
Meditacija i rotacija, signalizacija semafora koji prelaziš dok sjediš i gledaš.
Da izađu sve emocije vani, ti ne dozvoljavaš.
Samokontrola bez stolica i stola spolja je perspektiva bolja.
Unutar tebe postavljen sto za kojim si sjedio. Igraš šah sa zamišljenim protivnikom.
Znaš li ko je pobijedio? Jer ako malo bolje pogledaš ispod te kapuljače i naočala sebe ćeš da ugledaš.
Obrnuti redoslijed, kakav je slijed na stolu dok šahovska ploča traži figure koje idu po svom polju.
Čini li nas tišina ljudima? Ili će riječi o nama sve reći.
Jesi li spreman na drugu stranu ovog tunela prijeći?
Sad ovog trena i u ovoj noći do svog bića doći.
Rasuću sa dlanova karte tvojih planova i ostaće na plafonu, a jedna karta će ti pokazati vrata.
Imaće znak na sebi, trik je u tebi. Ti ne želiš da ga otkriješ, vještim potezima prikriješ magiju trenutka.
Gledaš kako se karta pomjera iz onog kutka.
U ruku je uzimaš spreman da odigraš na stolu partiju koju.
Karta mijena boju.
Preko puta, vadim jedan špil iz kaputa dok ti gledaš, karte otvaram.
Karta u tvojim rukama u špilu nedostaje.
Pogledaš prema meni i pitaš me: Kad srušim sve pregrade u sebi šta mi onda ostaje?
Šta ću onda rušiti, hoću li sretan biti, ako poželim u špil karti ovu u mojim rukama tebi vratiti?
Ako ovog trenutka promijenim sve u sebi, da li će to značiti nekom drugom, osim meni?
Ako se mijenjamo radi sebe, ta promjena nam znači. Pitanje je koliko ta promjena utiče na sve ono oko nas?
Ne, ti neznana, tvoj i moj pogled su drugačiji.
Svaki prikaz ove projekcije u koju su nas stavili ima svoje riješenje.
Ne mijenja nas prostor u kom se nalazimo, već one najdublje u nama gdje ne odlazimo.
Gledala si me kako ćutim i ne pridajem značaj stvarima oko mene.
Tvoja misao nije slična onom što sam zapisao.
Vješto si pokušala da mi odvratiš pažnju, ali sve dok nisam tvoju prisutnost osjetio, nisam te primijetio.
Čuo sam u daljini glas koji frekvenciju šalje, ali bio sam od tebe još dalje.
Znam odabrati neobične prostore za ovakve razgovore.
Jedan od njih je, baš ovaj. Obično mi pošalju sagovornika koji nema takve karakterne crte.
Onda brzo uradim nacrte po kojim vidim jasnu sliku. Tebe je teško imati na vidiku.
Da li si takva rođena, ili si njihovom obukom vođena? Kontradiktorna su mi snoviđenja.
Mene niko nije poslao, tvoj um me je dozvao. S' druge strane može biti da si u pravu.
Možeš odigrati veliku ili malu skalu. U kartama se kriju neke istine.
Za stolom oči se gledaju, one ne otkrivaju kakve karte se u rukama skrivaju.
U tim izmjenama um bira, karta diriguje, prostor koriguje, čovjek reaguje.
Odabrali smo šah i karte, znam te, znaš me. Ovdje neka treća igra, igra se.
U ovom prostoru gdje sjećanja Astronome naviru, u ponorima tvojim, znaš li gdje stojim i da li uopšte postojim?
Jesam li ovdje ili izvan ovog prostora?
Pitanja koja postavljam, na stolu ti ostavljam.
Ti ćeš na njih odgovore znati, prije nego što se karta u špil vrati.
Prati pregrade, sruši zidove, a na istom mjestu ih ostavi. Onda će sve da se složi, kad sabereš i oduzmeš, podjeli i pomnoži sve ono što su u tebi talozi i stari razlozi.
Ti znaš da ću ovdje biti, sve dok sebi ne priznaš to što imaš.
Ispod koliko slojeva zatrpanih godinama stoje sve monotonije tvoje?
Tvoj um je odlučio da ih se riješi i zato dođoh kroz ove odaje.
Na onom stubu piše poruka pročitaj, pa se zapitaj.
" Tuneli imaju ulaz i izlaz. Prostor između je stanica na kojoj odigramo partiju šaha i karata.
A onda? Onda se odlučimo za jedna vrata."
Gledaš u pod i kako puca beton. Iz betona raste cvijeće. Snaga prirode, nas osjećanja vode.
Sa vrata vraća se karta u tvoje ruke, vrijeme je odluke. Kartu šalješ ka špilu, ti se nalaziš u ništavilu.
Odsutnost i nepostojanje, praznina, to svako od nas astronome u sebi ima.
To je čvrstoća i upornost. A ti posjeduješ istrajnost, ne traži krajnost.
Astronomeeeee, vrati se u stvarnost!
Ja i jesam u stvarnosti, ovo što si vidjela nisu krajnosti, već oluje što u meni postoje.
Ovdje ne pomaže ništa, čak i da naslonim glavu na rame tvoje. Ni mene se one ne boje.
Ne opiri im se, već ih prihvati, sebe, unutar sebe vrati. Ne odustaj, tu sam da ti pomognem.
Zašto bi ti pomogla meni, zar nisi neko ko je na njihovoj strani?
Rekoh ti da sam projekcija tvoga uma. Oni ne bi smislili nekog poput mene. Ne bi umjeli.
Ako ti nisi njihov izum, ko onda jeste?
Ovaj prostor koji misliš da si birao. Nisu ti poslali ljude, htjeli su da ovaj put drugačije bude.
Ispod svakog solarnog panela je kamera. Svaku kameru drži jedna osoba.
Ovo je stvarna scena, nije proba. Sve snimaju, svaku izrečenu riječ, naše poglede i poteze u šahu i kartama imaju.
Upotrijebi dekonstrukciju, analizom i kritikom razotkrij razlike između strukture i subjekta.
I onda izlazimo iz ovog objekta. Ti si posmatrač koji zna teoriju. Ti stvaraš umom prostoriju, ali ona već postoji, šah i karte samo su tvoji. Dva polja dopunjuju jedno, drugo. Ti i ja smo dva polja.
Nisam stvarna u ovom svijetu, u tvom umu jesam. U stvarnom svijetu imam drugačiji lik.
Tamo me nećeš prepoznati, kad me budeš vidio. Ko si ti, ja ću znati. Sad nas Astronome kući vrati.
Uzeo je u ruke šah, ja vratih u kaput karte. Znam te, znaš me, samo više jedno drugog ne sjećamo se.
Pomjeriše se pregrade, srušiše se zidovi, solarni paneli i pokrenuše se svjetlosni krugovi.
Vrata se prava otvoriše i proizvodi njihovog uma nestaše.
Svijetlost izvan tame, tvoja glava naslonjena na moje rame.
Vrijeme je rastanka, postoji mogućnost ponovnog sastanka.
U nekom drugom vremenu, vidjećeš moju sliku stvarne osobe, čuvaj se Astronome i znaš već, reci nekome...
Autor teksta : Milena Vujinović
Slika je preuzeta sa sajta: Unsplash





































Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kaži šta osjećaš

U skerletu od ljubavi

Zamisli