Ti si svijetlo u noći, ja sam tama dana

Predvečerje... dan odlazi svojom putanjom i drugi broj na zidnom kalendaru sutra će zauzeti svoje mjesto.
Kotrljaju se dani, kao točkovi na starom fijakeru što ulicom prolazi.
U današnje vrijeme (razumije se) rijetko je tako nešto vidjeti.
U fijakeru dvoje zaljubljenih i zagrljenih... ljubav.
Stojim na terasi stana, stara gradnja, ovdje su još uvijek užetima povezani naši prozori.
Nekada su stanari grada pomoću užeta jedni drugima dostavljali novine, ili ako u kući zafali kafe i šećera.
Prodavnice su nedjeljom bile zatvorene...
U jednom trenutku spazih na jednom užetu zakačenu kovertu.
Pismo, adresirano na moje ime.
Pomislih kako neko ima smisla za humor. Jeste da ovdje provodim mnogo vremena dok slikam slike.
Možda se poštar htio našaliti pa mi je ovo pismo putem užeta odlučio dostaviti?
Otvaram kovertu i uzimam pismo. Pisano nalivperom prije nekoliko sati.
Čitam...
Dozvoli da se predstavim, to je važan podatak koji ne bih da izostavim.
Izgledam kao flegmatik, ponašam se kao melanholik, a u stvari sam romantik.
Sad riječ dvije i još više o tebi, o meni, o nama kao dvoje ljudi, kao muškarcu i ženi.
Znaš ono što zovu vjekovima jednom riječju ljubav?
E... o tome ću u nastavku pisati, a ti ćeš čitati.
Prije nego li pomisliš ko je ovaj čudak (već jesi) reći ću ti da sam jedan sasvim jednostavan tip.
Iskrenost volim i poštujem, u zgradi preko puta tvoje stanujem.
Pisac sam i nalivperom pišem, ne na pisaćoj mašini.
Pripiši to sentimentu moje duše, ne mojoj taštini.
Jednostavno sam te zavolio.
Šta bi tek bilo da sam te budio, ljubio, milovao...
A nisam...
Zavolio sam te tamo negdje na granici jave i sna, gdje se stvarnost od mašte razdvaja.
Gledam prozor tvoga stana, skrivena si iza paravana.
Vidim odraz tvoje siluete u mislima mrežu mi plete.
Gledam te dok tvoje ruke slikaju slike i kako kistovima povlačiš poteze.
Ti mene ne vidiš, ili se praviš da me ne vidiš?
Vješto skrivaš svoje poglede upućene ka mom prozoru.
Vidio sam te kako čitaš knjigu i onda ti se ta dva smeđa oka pojave, onaj pogled ispod obrva
tajanstven i zagonetan baš kao i stranice knjige koju čitaš.
Tvoja zgrada preko puta moje, prozor tvoga stana gleda ka prozoru moga stana.
Igra svemira dobro odigrana.
Čujem muziku, pišem ti i brišem poruku.
Okrenem tvoj broj, zvoni... ti se javiš, kad čujem tvoj glas, poziv prekinem.
Toliko puta sam stajao pred tvojim vratima, želio da pokucam i pozvonim.
Onda shvatim da mogu da te povrijedim, sebe zaustavim, niz ulice nastavim do dugo u noć.
Moji koraci tebi me vraćaju. Ovakvi kao ja pravo da te vole nemaju, ali hrabrost imaju.
Ti si svijetlost u noći, ja sam tama dana.
U špilu karti ti si dama.
Ja kralj bez krune i prijestolja u odjelu prosjaka.
Da, onaj sam kom si ljubav u šešir udijelila.
Uvijek ga nosim, dok na ulici prosim.
Ti si sedef u školjki, sirena morskih dubina.
Ja ribar sa pokidanom mrežom duše.
Kapetan na brodu iluzija, ispijam čašu vina tonem do tih morskih dubina.
Ti si med na usnama, ja pelin u tvojim rukama. Otrov sam i lijek.
Sad se upravo pitaš kako se mogu usuditi tako nešto reći?
Ljepa si dok se kao ljutiš, a osmijeh na licu imaš.
Sreli smo se u koferu snova, u letu galebova na pučini mora.
Letjeli smo do nebeskog svoda, gledali zalazak sunca na palubi broda.
Sve te filmske scene sam odigrao dok sam te danima gledao pod okriljem noći.
Ima jedna pjesma koju često čujem iz tvoga stana, dok se skrivaš iza paravana.
Prolazili smo ti i ja jedno pored drugoga, nismo riječ jednu razmjenili, dovoljni su bili pogledi.
Sad kad, o meni sve znaš, jesi li spremna da me upoznaš?
Imam na dlanu napisanu pjesmu, kad tvoj dlan moj dotakne ostaće ti riječi pjesme preslikane...
U iščekivanju odgovora...
Srdačan pozdrav!
Uzimam olovku i pišem odgovor: ti romantični i pomalo satirični pišče, s' pažnjom pročitah što si napisao.
Ti govoriš riječima, ja govorim slikama. Tvoje srce bira papir i nalivpero, moje platno i kist.
Kad ti pokažem sliku sve ćeš znati samo ću još riječ dvije dodati, o tebi, o meni, o nas dvoje kao muškarcu i ženi...
Zamisli poljsko cvijeće u mojoj kosi i haljinu od ručno vezene čipke.
Zamisli tebe u odjelu koje nosiš u rijetkim prilikama, od flegmatika i melanholika otkrivam u tebi romantika.
Ulazimo na plesnu pozornicu ( dok čitaš moje riječi znam, smiješ se) i...
Čuješ pjesmu A Letter To Elise...na prve taktove i riječi djeluje kao sentimentalna, ali nije.
Pomjeraju se paravni od siluete koja ti u mislima mrežu plete vidiš djevojku u haljini.
Vidim i ja tebe onim pogledom ispod obrva te gledam.
Kapetane na brodu iluzija, kralju bez krune u odjelu prosjaka volim te takvog kakav jesi.
Jer to si ti. Na užetu dvije ptice stoje kao simbol igre svemira.
Dva prozora što jedan prema drugom gledaju, svi koji imaju hrabrost da vole i pravo imaju.
Na tvom dlanu pjesma u mojim rukama slika. Prilazimo polako ti na moj dlan preslikaš pjesmu, ja tebi otkrijem sliku.
Ono što si ti napisao, to sam ja naslikala.
Jednostavno si znao, jednostavno sam znala...
Pjesma se vrti na starom gramofonu iznova, vrijeme je da plešemo do snova, i gdje god nas odvede noć ova...
Autor teksta: Milena Vujinović
Do sljedeće priče, napišite pismo osobi koju volite.
Iako ljudi rijetko pisma pišu, ona dahom romantike odišu.
Slika preuzeta sa sajta: Unsplash
Video sa YouTube-a. Grupa The Cure
Pjesma: A Letter To Elise
https://www.youtube.com/watch?v=-AUCSkHCrwY



Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kaži šta osjećaš

U skerletu od ljubavi

Zamisli