Zašto noćas ljubav kasni?

Nema teksta niti jednog retka, a, ni izuzetka za nas noćas.

Ko će da te pokrije kad te noć otkrije?

Evo ja ću... tebe čuvaću.
Tamo negdje... ovdje blizu nas ljubav kasni ove noći.

Šta je to u nama... u ljudskim emocijama... nestanu a, u nama stanuju.
Negdje ih naše čežnje sakriju... u dubinama toliko duboko da se ne vide... ali se osjete.

Ne znam ti drugačije ja nego pored tvog srca zaspati... ako dozvoli.

Ti imenom neznani... dušom odabrani moj voljeni.

Ako nam dane izbrišu pa neke druge zapišu.... ti me samo zovi, biću tu....
kreni niz ulicu vidjećeš djevojku koju znaš.

Sve oko mene je tama, ne brini naučila sam da se čuvam sama i da svjetlo pronađem.

Prepoznaćeš me kad pred tebe izađem biću to ja... tako ista, a, tako drugačija.

U igri vukova stajala sam u centru kruga, ljubav nije sluga, noćas je noć duga.
Sastavljena od pruga kojim vozovi prolaze... da li ljubav ima kartu za našu stanicu.
U kom vagonu crta pokretne slike... pa postane iluzija kretanja crtežima.
Rapidno ih mjenja traži nas putnike ima li zagrljenih... voljenih... ima li pogleda zaljubljenih.
Mi smo glumački obrisi u animirane crteže pretvoreni.
Ljubav je srcem crtala dok je žive slike gledala.
Slika koju je vidjela nije joj se svidjela... zato je odlučila iz voza izaći i kasniti ove noći.
Da li joj je više važno ako noćas volimo, grlimo i ljubimo snažano.

Reci mi samo kako ovako zapetljati znamo sve u nama godinama što ostaviše tragove.

Neizostavno... volim te.

Igramo se škole a, istinski bole rane tvoje i moje odvojene pa spojene.

Je li ovo noć za voljene... kad ti zaspiš kraj mene... ili ipak nije.

Krene ona traka nastala iz mraka... režiseri i scenaristi... sve drugačije a, osjećaji isti.

Šta je ovom svijetu ne vidim kometu u letu da objasni zašto noćas ljubav kasni.

Šta je to na usnama, ako ljubav ne kažu, šta je to na dlanovima ako zagrljaj ruke ne potraže.

Zašto ljudima treba vremena za osjećanja koja nisu izgovorena, već u odlaske pretvorena.

Eh nas dvoje... ko bi nama znao...

Djeca smo i odrasli ljudi od kože pa eto nekako se može... plakati i smijati... ćutati i govoriti.

Nikako mi ovi sati nisu jasni... zašto noćas ljubav kasni.

Obula sam klizaljku i patiku... tražim tematiku gdje ljubavi putuju.
Na hladnom ledu klizaljka piše spirale... na ulicama grada patika pravi korake... nije se ljubav skrila među oblake... ona jednostavno kasni... želi da nam objasni...
Vidiš li... kako su se pomješali vjetrovi traže se po bespućima... vidiš li kako su slikaru kistovi zaspali... pjesniku stihovi odlutali sve je to zato što ljubav noćas kasni.
Prazni listovi ostali bez riječi jer ni pisac bez ljubavi nema šta za reći... akordi na gitari zastali na žicama... šta da pjeva umjetnik kad je u ljubavi čovjek postao odmetnik.
Zovu ljubav preko razglasa... puštaju joj pjesme preko radija... gledaju na sat... ona kasni... ko zna hoće li doći ove noći.
Pored tebe sam i kad nisam... spavaj ti... ne brini za mene.
Nisam heroj iz nekog stripa... ni djevojka iz filma fantazije... tražim ljubav među ljudima pomoću klizaljke i patike.
Na ulici kredom nacrtani crteži u tri dimenzije... možda negdje iza ugla ljubav gleda... mudro ćuti želi od nas ljudi istinu čuti.
Rijeka vremena teče ovu noć... u koje ruho se obukla... prilagodila se ljudima.
Ona je svima ogledalo... je li u nama  osjećanja nestalo.
Emotivna kretanja pustila korjenje... vežem pertle na klizaljki i patici... danas više nismo romantični postali smo prazni kao po nekoj kazni.
Prašina na patici, srž leda na klizaljci... ni traga od ljubavi.
Kao što pertle pertlamo tako u sebi čuvamo zamršene gotovo nesavršene u mašnu vezane... riječi prećutane... osjećaje iskrene...
Kapljice vode na licu odvode... tebe od mene... mene od tebe.
Amo- tamo... ni ovdje ni ondje...
Pogasi svjetlo... upali lampu... vidjećeš čestice kako lome u nama atome...
Moji osjećaji su raspršene čestice što padaju na tvoje dlanove pa se s' tvojom kožom stope i putuju do tvojih usana znaju kome pripadaju... a, ti te iste čestice na moje usne vratiš... spajaju se i čine dio romantike... i pitaš se kako je moguće da neko u isto vrijeme obuje klizaljku i patiku.
Da stane na led... da korača ulicama... da ide po kanjonima... da ostavi poruke na koncu zaveže za balon i pokloni ti jedan atom snage dok gleda te tvoje oči tako drage.
Znam da sam šašava... ali to sam ja...
Gledah u tebe... vidjeh sebe... gledah ljude svi zovu ljubav... u mračnoj noći da li će doći...
Nekoliko prozora i svjetlo fenjera... dvije sjene... muškarca i žene u zagrljaju... crtam tu sliku šaljem ljubavi tom putniku što kasni... evo ja ću... uz tebe ostaću... probudiću kistove... vratiti stihove na listove... vratiti riječi da pisac ima šta za reći...
Prođoh mahalama... ne trebaju cvjetovi govoriti o ljubavi... ne trebaju pokloni upakovani i otvoreni... već osjećaji sa usana izgovoreni...
Da li ljepše nešto ima... kad vidiš ljubav u ljudima... kad jedno, drugo gledaju... traju i kad suze idu... i kad osmijeh na licu stoji...
Meni su dragi svi trenuci tvoji... tvoja tišina... svaka riječ sa tvojih usana... i kad te noć otkrije da te pokrijem... meni ništa više ne treba... jer sve je rečeno iz tvog pogleda.
Sati teku... čujem pjesmu daleku kako dolazi... stižu vozovi... iz voza ljubav izlazi.
I kaže... čula sam da me traže... da mi pjesme puštaju... da me zovu kroz noć ovu...
Vidjela sam djevojku u klizaljki i patici... kako vjeruje... kako povezuje sve priče...
A uz voljenog ostaje... mislima mu san čuva... ljubavlju ga budi... kad sunce grije i kad zastudi.
Kad vidjeh te slike... pogledah putnike... i rekoh idemo... idemo tamo gdje trebamo.
Djevojka pored voljenog stoji i čita zapisane riječi... riječi koje želi svima kao poruku reći.

Sjetite se ko je tu kad niko nije... ko ti kaže čuvaj se... ko te sluša i razumije... ko ti tugu obrisati umije i osmijeh zapisati... s' kim se ljepo smijati... ne gledaj lice pamti sitnice... dušu osjeti.

Znaćeš ko te voli... to je neko kog nisi mislio/ la da ćeš voljeti.

To je neko koga si čekao/la zapitaj se kad ovu priču pročitaš... i čiji lik ugledaš onda znaš koga voliš, koga u srcu i duši čuvaš.
Autor teksta: Milena Vujinović

Do sljedeće priče dragi prijatelji... Sretan svaki dan i noć ove godine... ženama i muškarcima.
Nisu važni datumi, važni su trenuci... dani... važno je biti čovjek... biti svoj i ljubav živjeti.
Ako ljubav noćas kasni... pjesmom je dozovite... i volite...

Slika preuzeta sa sajta: Unsplash
Video sa YouTube-a
Pjesma: Dođi...(cover)
https://www.youtube.com/watch?v=Hp0bgZn6i_w&list=RDgBFuObYIyUQ&index=8