Teče ova noć od ćilibara...
Gledaš me... a, ne znaš me.
Tražiš me... nisam tu...
Nemaš me na dlanu svojih iluzija...
Znaš šta su ćilibari... odraz topline i ljubavi...
Ćilibari... bosih nogu smo hodali... po žaru od ljubavi... zaboravi.
Led smo dotakli... a, da koraka nismo odmakli.
Pričam ti dok te san lovi tamo gdje nisu pusti snovi... ploviš rijekama zagledan u daljine.
Znam da voliš kestenje i dane jesenje... vukove i snjegove...
Sjedim na stolici preko puta sjediš ti... govore li pogledi jesu li u dušu dvogledi.
Čitam riječi koje ćutiš... pišem ih po stolu...
Teče noć... da teče ova noć jesen putuje ka zimi... samo zažmuri znam da večeras dolazi ljeto...
Zima se uvukla pod prstima... ne brini u dušu se nije nastanila.
Tu stanuje toplina...
Evo me ispred kuće gledam ka nebu i tražim onu zvijezdu koju si poslao... znam da je tu negdje iza mojih snova što tako stvarno dotaknu obraze pa me probude kad je najljepše spavati.
Ta noć se još prepliće sa ovim noćima u kojim dozivam pahulje iz one naše šetnje dok su mirisali pečeni kesteni.
Znam da ti je negdje u mislima ta šetnja... i još mnogo njih poslije te šetnje kroz noć dok su pahulje padale po nama... i tek bi poneka ostala na dlanu nisu se otopile... ostale su kao značke.
Kod mene još stoje na dlanu... a, kod tebe.
Iza ovih zastora i ograničenih prostora ljepa je noć... ljeto će kroz nekoliko minuta doći.
Kako li je kod tebe... još pročitam onu tvoju stranicu misli... znam osjetiš isto.
Čak iako si poslao zaboravu te kristale ostavljene na tvojim i mojim dlanovima.
Samo žmuri pada snijeg... prvi snijeg ove godine.
Naše ruke pišu...grle... naše ruke su udaljene toliko daljina da zovu blizine da pređu te daljine.
Zovu ruke a, usne... usne ne traže... sa njih se ne kaže, jer naši koraci se traže.
Kao da hladnoća zimske noći uspije do usana doći pa riječi u kristale od leda pretvori.
Ti znaš da se radujem snjegu jer, ima toplinu u sebi.
I da ništa ljepše nije kad padaju pahulje, prolazimo kroz ulice... a, ulične svjetiljke stvore čaroliju.
Pogledam te u oči... a, tvoje oči se smiju.
Ugriješ mi ruke u džepovima tvog kaputa... ko ne bi poželio pored tebe u zimskoj noći da luta.
Ti... da baš ti... dobri čovječe probuđeni romantičaru... ti što uvijek znaš kako da me nasmiješ.
Mogu to biti daljine zvane blizinama... može to biti vrijeme protiv vremena.
Mogu usne da ćute... e, ali oči govore a, duša piše stihove.
Ti voliš pečene kestene i onu šetnju... dok pahulje ostavljaju tragove... one tragove u nama što postoje godinama.
Da... teče ova noć i još će ih doći... jesen će zvati zimu... zima će zvati jesen... možeš otići daleko ali te srce uvijek vrati... dolazi ljeto... dolaze ljetni sati.
Možeš da ćutiš i da ništa ne govoriš... možeš i da zaboraviš... da izbrišeš... ali ono što se osjeća to ostaje kroz zime i snjegove... to je u tebi... u meni... u nama... dozvano pahuljama.
Smijem se onako kako pamtiš... smijem se kad pada snjeg... osjetim toplinu zime i radost djeteta.
Najljepši poklon je tvoje Dobro jutro u rane sate... one sitnice koje se pamte... odavno znam te.
Da... pada snijeg u prostoru naših misli kad otvoriš oči biće ljeto... a, sve o čemu smo pričali to smo snovima dozvali... ili stvarnim taktovima srca.
Želiš me a, nemaš me... na dlanu tvojih čežnji za zagrljajem... ti znaš da uz tebe ostajem.
Otvori oči... vidiš li me... kao što vidim tebe ja... tragovima ćilibara?
Ne... on nije mineral... niti dragi kamen... on postoji u drveću tamo negdje u Baltiku.
Ćilibar je sunčeva energija... kao što si ti sunce za mene...donosi svijetlost koju si ti donio meni... onog trena kad je snijeg padao... kad si u rukama s' fišekom pečenih kestena čekao mene...
Tada sam te zavoljela... ne trebaju riječi... ni dijela... već samo jedan zagrljaj...
Otvori vrata... stiglo je ljeto... ona naša zima još je pod prstima... ono naše veče još u prostoru za onim stolom teče... znaš li me sad...
Zagrljaj će da te podsjeti... jer, ono što osjetih prema tebi samo jednom se osjeti...
Hodamo po žaru... na dlanovima se topi led... sve su to dušo moja...
ćilibari... ne zaboravi... oni su znak topline i ljubavi...
Ako je žar ljeto... a, zima led... u noći ćilibara pelin postaje med...
Autor teksta: Milena Vujinović
Do sljedeće priče: Veliki pozdrav dragi prijatelji i želim vam ljeto ispunjeno ljepim trenucima.
Nek bude po taktovima vaše duše i srca.
Slika preuzeta sa sajta: Unsplash
Video sa YouTube-a
Primjedbe
Objavi komentar