Bijaše to juli... milo moje...

Bijaše to juli, pjevali su slavuji. 

U prostoru našeg stana tišina je parala platno paravana.

Na našim usnama ljubav i čežnja bi u jedno da se spoje... eh milo moje...

Držao si me pjesmama budnu noć cijelu pisao stihove perom i mastilom po tijelu.

Još su tu na mom ramenu... zapisani tragovima ljubavi... dahom vremena, riječima u moju kožu utkani... julski dani.

Večer je rekla dobra ti noć mjesecu... u dodirima što se dijele... na usnama koje se žele...

Ako pogledaš u moje oči da li umiješ pročitati... ono što ne smiješ pitati.

Ti znaš da u njima ima neka toplina... ti znaš da se osim usnama smijem i očima.

Znaš da sanjam i pomalo svojeglavo idem ivicama stvarnosti... jer, tamo ću tebe sresti... 

obećavam ti da ću te u polja suncokreta odvesti.

Nestašni su pramenovi moje kose i moje oči sanjara koliko god da se činim neobična... sasvim sam obična. 

Uvijek svoja ne idem protiv vjetrova... pustim da mi zamrse kose.

Smijem se u sebi da ne bih otkrila tebi ono što dobro znaš... da me i ne pitaš kad mi lice pogledaš.

O kako sam ti blizu, a tako daleko.

Blizu za jedan zagrljaj... daleko za stotinu i dva koraka.

Blizu sam ti kao svijetlost što vodi te iz mraka... 

daleko sam ti za nježnost cijelu... dok čitaš ispisane stihove na mom ramenu...

Kako su se samo naši pogledi gledali... dok je ljubav naša bića prožimala.

Otkucavam taktove sata na ormariću uz stonu lampu... podižem rampu između nas, 

pa prođem ispod te rampe tvoje oči su moji kompasi... moji dlanovi su tvoje mape.

Čuješ moj glas kako ti na uho šapuće, tvoji prsti prolaze kroz moju kosu. 

Vjetrovi ti prkose kradu me od tebe. 

Eh da smo znali kao što nismo davno bi otvorili pismo... i znali bi tada... 

kao što znamo sada da smo mi sudar vjetrova, jugo se sjevercu otima... vozovi smo mi... 

prugama putujemo...  eh milo moje da se sretnemo tamo gdje samo ti i ja znamo.

Dotaknuću usne tvoje prstima... noćas ću ti biti u mislima... noćas kad se sve odaje zatvore.

Prepoznaćeš moje korake od pamuka... znaćeš da dolazim.

Pisaću izgovore... vodiću razgovore samo s' tobom spojiću misli.

Mi smo dvije stranice jedne knjige što se spojiše. 

Sreće se love na udice... sjena mjeseca lica otkriva.

Znaju usne tvoje... usne moje... jugo i sjeverac se zapletu izmaštani smo u ovom stvarnom svijetu.

Kad se spoje naši prsti na rukama nestanu praznine... jer, te praznine i postoje da se ruke spoje.

U odrazu ogledala gledao si moj lik... tvoj lik sam gledala.

Kad smo se pogledali... mi smo znali jedno, drugo smo odabrali.

Julske noći.. julska jutra... sjećaju na novo sutra što dolazi.

Milo moje... dobro je... 

Nas dvoje mi smo jedna pjesma, a dvije melodije.

Dvije kapi u jednoj čaši što se spojiše... jedno je papir, drugo olovka koja piše.

Dok more putuje talasima... a, moja kosa zamršena vjetrovima... pada po tvojim ramenima... znam bezuslovno te volim...

Ovaj tren u kom postojimo... samo se pustimo... da nas priroda vodi dok hodamo bosi po pjesku... a more dotakne naša stopala... 

Tvoja košulja i moja haljina dva kroja po duši skrojena... odavno znam tvoja sam voljena... moj si voljeni... dok su nam dlanovi spojeni... 

Zovu me vjetrovi da s' njima putujem... ali ne idem kraj tebe ostajem...

Milo moje... dobra dušo... svi si moje... to nježno srce tvoje... kao da su znali kako da te spoje u jednog čovjeka... da te pošalju iz daleka... u ovaj svijet što tišinom para platno paravana... što uz pjesme tvoje zna kako da kožu naježi stihovima... i ostavi tragove pera i mastila.

Juli je... kiše i oluje... sunčev sjaj... vodiš me u beskrajne ljepote... tvoje ispisane note po mom tijelu... što u stvarnost pretvore želju...

More... ostaje za nama... odvedeno daljinama... vozovi idu šinama... u osvit dana mi smo u prostoru našeg stana... sanja naša ljubav iza paravana... a kroz pocjepane tkanine... volim te... ti voliš me...

Ljubav vodi me... ka tebi... drugi put ni znala ne bi... sve što sam pronađoh u tebi... sve što si ti pronađe u meni.

Dragi moj sad je juli... pjevaju slavuji... more talasa... opija ljepota tvog glasa... i moj dodir poput pamuka... ljubav je naša mirna luka... milo moje... pored tebe sve smisao dobije... sve čudesno je...

Milo moje... putujmo kroz juli, dok pjevaju slavuji... ti znaš... zašto baš ti... volim te... zahvalna sam ti... na ljubavi...

Autor teksta: Milena Vujinović

Do sljedeće priče: Veliki pozdrav dragi prijatelji... nek vam juli pjevaju slavuji a, vi volite...

Slika je preuzeta sa sajta: Unsplash