Čitaj mi s usana... svojim usnama... stihove tvojih pjesama

Pitaš se ko sam?

Iz koje priče dolazim. 

Neko je crtao moj lik olovkom po papiru. 

Neko je znao da u meni svijetovi otvore latice kao cvijetovi.

Neko je znao da snjegovi u meni stanuju i da su se pahulje bijele meni u kosu zaplele.

Neko je znao da nosim sunce u sebi... neko je morao reći to tebi.

Jer kako bi inače znao... kako bi me crtao ako me nikada nisi vidio svojim očima.

Možda sam ti putovala po snovima... bila ti vjetar na dlanovima.

Možda su snjegovi govorili o meni.

Možda su pjesme s radija bile tvoja zvjezda vodilja.

Još pišeš stihove, izvodiš trikove i ukradeš mi dio iz sna u kom sam te sanjala.

I da sve obrišeš uvijek bih se tebe sjetila.

Jednom sam te srela u tvojim očima stanuju dijelovi neba.... stanuju zvjezde u osmijehu tvome.

Postao si značka srcu mome.

Ne hodaj po mojim željama, poželiću te i dozvati iz sna. 

Ti si crtao mene... ja sam tebe pisala.

Olovkom povlačiš linije po papiru, djevojku od papira oslikavaš... da li me znaš ili me sanjaš.

Zagrliću te tako da osjetiš ove nježne ruke. 

Ostaviću ti na stolu cimet i jabuke.

Poljubiću te mislićeš da sanjaš.

Zagrliću te... onako nježno i polako.... isplesti ti od ljubavi džempere... 

Ostaviću ti tempere što se vodom razliju po papiru.

Napisala sam ti riječima mape mojih osjećanja.

Bila sam ti dio sna... ukrala ti dio dana.

Sakrila tvoje poljuce na usnama... pa ih svijetom tražiš.

Ostaješ budan do dugo u noć i čekaš da li ću ti doći, čekaš da progovori djevojka nacrtana na listu papira.

Naći ćeš tragove mastila na svojim dlanovima. 

To si ti izašao iz moje knjige pisane o tebi.

Koliko si daleko... a koliko blizu meni.

Da li možeš, da li znaš da nacrtaš sve ono u meni što osjećam prema tebi.

Šapnem ti na uho nekoliko riječi... oči zatvoriš... da li me vidiš kad oči otvoriš.

Ili tek na papiru crtaš svoju iluziju.

Spajaš iz dijelova tragove sjećanja... bojiš bojicama slikovnicu nacrtanu u mislima. 

Ne smijem ti biti stvarna. Pusti me da na papiru pričam s tobom dok pada noć, dok se zora rana budi.

Mene se niko voljeti ne usudi.

Jedan pogled u moje oči reći će ti sve... bolje je pusti me.

Crtaš mi lik... bojiš bojicama znaš li šta je s druge strane papira... znaš li šta je s emocijama.

Obična sam, sanjiva i dijete u duši vidjećeš to kad budeš moje oči crtao.

Vidjećeš na mojim usnama tragove od sna u kom sam te čuvala.

Vidjećeš u nitima haljine od svile tragove... to je odraz duše moje.

Vidjećeš moje cipele hodale su po stazama punim mraza.

Pišem te ja s druge strane papira...vidim srce tvoje kad se iz mastila razlije po riječima.

U slovima pronađem sve ono što se u tebi šuti... čudni su minuti što se pretvore u sate.

Ne znam te... a opet znam te.

Vidim u tvojim očima kako se otima od sna jedan razlog o kom se ne priča.

Vidim odraz tvog džempera ima mu godina ali ti srcu drag. 

Jedino on zna koliko je zima u tvojim noćima.

Mirišu cimet i jabuke moje želje su te poželjele, kad se crtež i pismo spoje... sretnemo se nas dvoje.

Sretnemo se oči u oči kroz linije i riječi.

Imamo li jedno drugom nešto za reći?

Može li se reći iz linija i slova gdje to ide ljubav ova?

Nježna ljubav koja se sporo razvija... nešto kao fotografija.

Znam da je ova bliskost među nama rijetkost.

Između dva lista papira crtana i pisana prstima, rukama .... očima... snagom dodira... nešto kao susret dva leptira.

Melodija, niz tonova koji se međusobno vežu u cjelinu... nešto kao muzika.

Tu sam ti sasvim blizu... osjetiš li dah vremena... tu sam u tvojim rukama enigma i misterija.

I baš kada pomisliš... kose da mi zamrsiš... da me zagrliš... i dovedeš gdje samo tvoja duša zna puteve od sna. Enigma ostaje enigma... misterija koja se crtežima ne rješava.

Uzmeš me za ruku ne daš mi da odem iz ove priče...Nasloniš obraz uz obraz... vidiš li odraz kalupa koji se savršeno uklapa. I da su naši dlanovi u igri noći spojeni.

Crtež djevojke na papiru... čitani s usana... usnama stihovi pjesama.

Tragovi mastila po koži izlaziš iz priče... dolazim do tebe s papira... soul noćas svira.

Hodamo jedno prema drugome predajemo se ljubavi što tiho snagom govori... što plamti vatrama želje i čežnje... 

Mirišu cimet i jabuke mrežu plete ruke... u sjaju mjeseca na našim licima ljubav se ogleda iz dodira i pogleda.

Svira soul... dodir tvoj i dodir moj...

Zažmiri i otvori oči... da tu sam.. pored tebe sam...

Ko se to mene voljeti usudi... zavoli ti... enigmu u misteriji.

Sad samo čitaj mi s usana svojim usnama ljubav koju ti ja pišem poljupcima.

Autor teksta: Milena Vujinović

Slika je preuzeta sa sajta: Unsplash

Video s YouTube: Duffy... Pjesma: Stepping Stone

https://www.youtube.com/watch?v=KFjF64Mcaao