U čajniku voda kipi... a, vani kiša sipi

Sat kuca... sat zvoni... čuju se telefoni. 

Kazaljka - kazaljku pokreće... čudesno je proljeće.

Glava na jastuku još sniva... sunce me otrkiva.

Otvoriš dlan.. novo jutro... novi dan.

U čajniku voda kipi... vani kiša sipi.

Sreli se zima i proljeće.

Na stolu topli čaj i pecivo.

Gledam kroz prozor buđenje jutra. 

Osmijeh na lice doputuje... a u meni... čuda postoje.

Magnolija procvjetala po njoj padaju pahulje... april je.

Mantil stoji u ormaru... cipele u plakaru.

Torba u hodniku na vješalici... iz torbe se fotoaparat smije.

U ovo hladno proljećno jutro čaj me zgrije. 

Rekli su da se Zvjezdana trebam zvati... jer imam zvijezde u očima i očima se smijem.

Toplinom srca i ovo hladno jutro ugrijem.

Kad me pitaju ko sam.... kažem... sanjar što relano svijet vidi.

Dijete u duši što vjeruje da svijet može biti bolje.

Na mojim dlanovima razumjevanje ima... kap sreće i proljeće... trag zime i napisane rime iz pera.

Nema veće sreće nego kad osmijeh ljude veže.

Kad vidim čovjeka da se smije... same se pišu rime.

Kad vidim djecu u igri i radosti... ovaj svijet pun mladosti zahvalna sam na svemu i pišem poemu.

Poemu o ljubavi... da čovjek ne zaboravi... da ljubav ljepotu donosi.

Bezuslovna ljubav traje... kad čovjek ništa ne očekuje a od srca daje dio po dio dobrote.

Volim gledati tok vode... kako putuje... ogleda se u njoj lik i rijeka je putnik.

Svi mi putujemo pod nebom stanujemo i vjerujemo da možemo i kad ne možemo.

Svi mi volimo... zato postojimo ljubavlju spajamo niti od svile.

Nije ovo svijet idile... ali je svijet koji vjeruje da može ispod kože da se snaga nađe.

Volim gledati ptice u letu i male vrapce skrivene na drvetu... kad se pojave po mrvice i zrnevlje u dvorištu.

Volim da pustim muziku rock i metal da svira... to tako duša bira.

Volim kad neko dio sna ukrade... pa sa svojim poveže... to su se duše srele u jednu priču zaplele.

Stepski vivak leti nebom ovim... čuvam ljubav na dlanovima mojim.

On putuje iz daleka... vođen stazama Sibira... volim harfu... i eho klavira.

Ali uvijek duša gitaru bira.

Volim zaplesati kako cipele zažele... volim drage ljude nasmijati taj sjaj u njihovim očima je dar koji čuvam u analima.

Volim fotografisati... priču napisati... biti svoja kad kažu da sam neobična.

A obična sam kao i svi ljudi.

Volim crtati... pročitati šta crteži govore.

Volim planinu a i more oni tajne prirode skrivenom ljepotom govore.

Odlutam dok šetam... upijam svaki trenutak zagrlim ga pa odnesem u svoj kutak.

U mom domu... nisam blizu telefonu.

U telefonu žive divni ljudi... mnoge sam srela dok putujem  pisanim riječima.

Što u riječima piše to imaju u očima.

Zovem ih dragim prijateljima.

Znam tako dok šetam nepoznate ljude sresti... oni mi ispirčaju svoje priče... čuvam ih kao blago srcu drago.

Ljepo je čovjeku ljudsku riječ reći i mostove neke prijeći tako putujemo ka sreći.

Vozovi su meni dragi... nekako me sjete na vrijeme prije... putuješ u kupeu i gledaš kako se slike pomjeraju. Sretneš ljude povezane kartama i nekim putanjama vremena.

I tako nas naše karte vode putevima i šinama.

Ne znamo mi koliko je u nama ljubavi dok je neko ne probudi.

Ljubav je ta što tka čuda u nama.

Gledam ptice kako lete i tebe čudesni cvijete... leptire kako svojim krilima donose dah proljeća.

Za mene je to sreća.

Gledam djecu kako se smiju i zovu odrasle da sve ostave i da se igri pridruže.

Bar na trenutak da se u djetnjstvo vrate... gledam i tebe sate što kazaljkama govoriš o satima.

Vidim poštara pred vratima. Otvaram vrata  pruža mi pismo putovalo je dalekim daljinama.

Gledam ljude kako prolaze ulicama... sretna jer imaju osmijeh na licima.

Koliko je samo priča u tim srcima.

Pozdravim drage ljude... poželim im ljep dan jer osjećam da svakom čovjeku treba poželjeti želju neku.

Sjedim i pišem... na Tv film teče... lagano pada veče.

Gledam kroz prozore kako zvijezde prolaze... mjesec se otkrije pa se sakrije.

Igra se igre skrivača ispod noćnog pokrivača.

Meni srce puno radosti... neko će noćas dio sna nekome ukrasti... i tako će se sresti i zavoljeti ljudi neki.

Film  još ide na Tv... ušuškano proljeće... snijeg prolijeće... april je.

Cvjetaju, cvijetovi na voćkama... zeleni se lišće na drveću... laste dolijeću... trenutak koji uhvatiš na dlan i pošalješ ljudima kao sreću. 

Ostavljam mantil u ormar... cipele već spavaju u plakaru... a na plakaru vidim bubamaru.

Kako li se priroda samo toga sjeti da mi bubamara doleti i na dlanove sleti.

Ulične svjetiljke odašilju odsjaj na prozore... vidim u šetnji zaljubljene.

Sjedim i pišem o ljubavi... o trenucima dana... koje fotoaparat čuva na filmu.

Postaće to slike koje pričaju priče... nisam je neobična jer oči ove na oči običnog čovjeka liče.

Stvarna sam... nisam lik iz napisane priče.

Za sve sanjare... drage ljude i prijatelje priča putuje da osmijeh na lica ljudima donese.

Autor teksta: Milena Vujinović

Prije sedam godina pokrenuta je priča o blogu koji pišem.

Baš je bio april mjesec kad se prva priča pojavila na stranicama.

Tada sam kao sanjar  realno gledala da će priče putovati i da... kad pišeš od srca i duše vjeruješ da će ljudi čitati. 

Ono što je srcu milo i duši drago je to da sam putujući kroz godine pisanja upoznala divne ljude, ljude koji su hrabri, zovem vas prijateljima jer tako osjetim kroz pisane riječi vaše dobre duše. Upoznala sam nevjerovatne prijatelje koji pišu divno. Prijatelji po peru hvala i vama. 

Iako vas ne znam lično kroz razgovore se dobre duše osjete.

I kada vidimo da smo i slični i različiti... a tolerantni prijateljstvo traje.

I znate smijete se od srca, živite ljubav i vjerujete da svijet može biti bolje. 

Za mene je to dar koji čuvam i zahvalna sam što na putovanju pričama upoznajem divne i dobre ljude.

Zahvalna sam vam u ime svih suncokreta Merkura na prijateljstvu, ljepim riječima i na podršci.

Krila koja nacrtam u pričama lete zahvaljujući vama dragi prijatelji i dobri ljudi.

Zahvalna sam ljudima iz stvarnog svijeta koji su mi podrška. Volim vas, ljubim i grlim.

Do sljedeće priče: Veliki pozdrav dragi prijatelji.

Slika je preuzeta sa sajta: Unsplash