Tvoj osmijeh se u mom osmijehu ogleda

Ne bih noćas da pričam o meni samo bih da ćutim. 
Reći ću tu i tamo poneku rečenicu o svakodnevnim temama.
Smijaćeš se mojim dogodovštinama iz djetnijstva. 
Samo nemoj da pričamo o meni sad. 
Noćas bih da odvajam i spajam sve ono slomljeno u meni. 
Da regenerišem i konstruišem. 
Da spojim dio po dio kako ga je ko lomio.
Lomili su vjetrovi sjećanjima dijelove, lomili su ljudi koji su me sretali u prolazima vremena, a nisu znali da sam tek žena koja će kad treba zastati i ruku da ustaneš pružiti.
Znam te... reći ćeš da ne mogu sama da trebaš biti pored mene.
Zahvalna sam ti na tome. Ako već mene... nemoj da tebe ove stvari lome.
Pusti me da dišem ovaj hladni zrak u sumrak.
Ne bih noćas pričala o pjesmi koju često slušam. 
Ni o tome zašto oči zasuze na dijelove iz pjesme. 
A onda se na trenutak usne nasmiju.
Ne bih noćas da objašnjavam svoje razloge dok gledam izloge antikviteta.
I zašto mi se (dok svi spavaju) šeta. 
Ne bih ti noćas objašnjavala sebe i zašto sam baš ovakva kakva jesam
Ne bih ti pričala o tome zašto istrajem i idem po svom.
Ti bi razumio znam da bi. 
Bili bi to trenuci minutama izmjereni. 
Bio bi ti rame za ovu glavu i rekla bih ti za sve rečeno da si u pravu. 
Govorila bih ti ono što želiš čuti. 
A onda bi istekli ti minuti. 
Ti ne bi više  razumio jer voliš slobodu .
Ne diraj ono što  izaziva lavine što pokreće bure i oluje samo ne diraj.
Dubine su to velike sakrivene cvjetovima i kapijama bez ključeva. 
U šeširima mađioničara ostavljeno kao trik koji se još rješava.
To nešto u meni to su dvorci skriveni traženi mačevima viteza, prinčevima iz bajki a ostali su tajanstveni. U prinčeve ne vjerujem... a viteza još ponegdje ima.
To nešto u meni ne objašnjavaj sebi ostaće ti ruke pune knjiga bez znanja i odgovora.
Ne traži u mojim očima puteve do plemenite duše ne nalazi puteve do srca. 
Sve je zabranjeno i zatvoreno.
Samo ne diraj i ne otvaraj vrata koja te ne vode nigdje. 
Postoji toliko vrata koja možeš otvoriti i vidjeti šta se skriva iza njih.
Slušaš me, čuješ me, znaš me, opet ti iskreno govorim nisam ona koju treba da voliš.
Ne idi u galeriju slika o meni tamo su ti ramovi bez slika ostavljeni. 
Sakrila sam sebe od svijeta i od tebe. 
Sakrila sam se iza odaja kroz koje čuješ korake a nisu moji. 
Sakrila sam se iza portreta slikara negdje tamo iza štafelaja. 
Prošla sam kroz pisane pjesme poezije, kroz priče fantazije i ušunjala se u osvit dana.
Previše je toga ostavljeno na ovim mojim dlanovima  da od svih stvari čovjek sam na sebe zaboravi.
Samo ti mene ostavi da sjedim ovdje na vrhovima snova koji se vežu u planinske masive.
Stalo ti je do mene  zato ne odlazim, zato tražim da me bježanje pusti da ostanem tu da zaspim na tvom ramenu. 
Da nježnosti malo skupi sve ostalo da izvuče suze na slamčicu i da ispijemo u smijeh tu čašu.
Voljela bih... ti znaš da bih voljela da sve bude onako kako mi ti želiš.
Znam da trebam izaći iz ovih čahura a moguće da se i tada ne pretvorim u leptira.
Reći ćeš mi da se pustim i osjetim slobodu. 
Da ova krila toliko puta slomljena imaju  u sebi ljepotu letova.
Reći ćeš mi da zažmirim i osjetim kako mi vjetar miluje vrat i vodi me zatvorenih očiju tamo gdje sve zaboravljene snage stanuju.
Onda ćeš mi reći da otvorim oči da sebe podsjetim da pod ovim prstima još uvijek jačinu tog vjetra osjetim.
Reći ćeš mi da krenem, da izađem iz ovih odaja u koje sam se sakrila.
Sve ćeš ti meni reći a i sam ćeš znati da se bez niti tkanine ovog bića ne mogu tkati.
Zagrlićeš me i zaboravićeš, znam da hoćeš rekla sam ti na početku ne traži razlog u meni kao izuzetku.
Ne gledaj me tim očima u kojim spava požuda. 
Gradiš o meni sliku koju želiš vidjeti, izlivaš moj lik prema svojim željama.
Reći ću ti da nisi blizu meni ako zamišljaš prema svojim željama kako bi trebala izgledati i kako bi trebala živjeti.
Samo ćeš svoje želje kao pustinjski pijesak na dlanu ostaviti.
Pusti me da budem ono što jesam. 
Da se sve u meni ljubavlju pokreće.
Da u meni budu pobune, da zaplešem kad mi dođe i da mi cijela noć u šetnjama prođe.
Nemoj me u tvoje želje kao u kalupe stavljati. 
Ne diraj ono što se u meni slomilo, ti razumiješ ali ne možeš znati kako je boljelo.
Nemoj da noćas pričamo o meni sad, nemoj.
Znaš da si mi drag, da uz tebe i s tobom mogu proći sve ali prošli bi zajedno te minute i ostali bi među nama samo treptaji sjećanja koji ćute.
Ostale bi ispričane priče koje traže svoje korice da bi knjige postale.
Tražio bi me ponekad kad te na mene sjete one ptice što nebom lete.
Ili kad na ekranu vidiš film o kom smo pričali. Kad čuješ pjesmu koju smo zajedno slušali.
Bile bi to uspomene negdje u našim umovima zabilježene i bila bi to priča jednog čovjeka i jedne žene. Kroz nekoliko trenutaka ti se ne bi sjećao mene. 
Jedne žene koja je ide u susret vjetrovima koja zagrli sve u tebi.
Zato nemoj noćas da iz one prašine što je zvijezde prosipaju nemoj da o meni govorimo ti i ja.
Ne traži me u zalutalim danima u kojim smo ostavili sve naše razgovore, ne traži one leptire koji su nam u isto vrijeme sletjeli na prozore.
Znaš da sam ti rekla kad smo onda pričali o sreći da ti neke dijelove mog bića ne mogu reći.
Kad bih ti rekla, ti znaš da bih otišla i da me našao ne bi nigdje u sebi.
Ukrala bih ti sva sjećanja koja na mene postoje i kad bi me vidjelo ne bi me se sjetilo oko tvoje.
Zato nemoj da pričamo o meni samo pusti da budem pored tebe.
Neka nas putanje noći vode.
Neka tvoj osmijeh bude na mom dlanu kap vode. 
Nemoj noćas da nam se prepletu osjećanja u letu. Samo pusti to što o meni želiš znati.
Noćas želim tvoje oči gledati. Ne pričajmo o meni i zašto sam tako tiha.
I kako nastane pjesma iz stiha. 
Zagrli me i sve ćeš znati noćas želim tvoje oči gledati i taj osmijeh što se u mom osmijehu ogleda.
Noćas samo nemoj da o meni pričamo ti i ja. 
Pričaj mi o srnama kako vole jelene. Pričaj mi o jeseni, i o tome kako smo se sreli.
Pričaj mi o ovoj noći u kojoj smo ti i ja na korak od sna koji se u stvarnost našim osmijesima izliva.
Autor teksta: Milena Vujinović
Do sljedeće priče: Veliki pozdrav dragi prijatelji
Slika je preuzeta sa sajta: Unsplash

















Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kaži šta osjećaš

Zamisli

U skerletu od ljubavi