Označena

Zadržaću za sebe ono što želite da vam kažem. 

Vidim vam u očima, čitam vam u mislima one riječi koje držite na uglu usana.

Označena.

Definisali ste me gledajući izvana.

Unutar mene u ovoj prostoriji moje duše zalutali bi.

Nemate prolaze do zakopčanih džempera ispletenih mojim rukama.

Bila sam gladna i žedna svih ovih 365 dana. 

Sastavljala sam dan za dan.. produbila bih misli da ne mislim.

Krala sam mislima prolaze i zatvarala im vrata.

Htjele su izaći, prijeći svaki kilometar ovim mojim stopama.

Neki metalni dio kao da postoji u meni. 

Otrgnut od toga da osjeća samo hladnoću u sebi da ima.

Dobro mi dođe kad treba da se suočim sa ljudima koji ne mogu razumjeti toplinu koja je danas rijetkost u ovom svijetu zaboravljenih.

Hoćete da me slomite, da vam kažem sve što nisam nikome rekla.

Trebali ste naučiti i znati ako sam dosad bila tiha da od mene sad nećete čuti galamu.

Kažem vam... čitam misli.

Igrate na kartu moje osjećajnosti i empatije.

Zaštitiću sve ljude i ispričati vam ono što toliko dugo želite znati.

Greška... velika greška.

Ništa vam neću reći.

Čak šta više i ono što ste saznali zaboraviće te.

Podvukli ste olovkom sve moje osobine.

Priznajem mudro ste odigrali.

Ali nasmijaću se na sve ono što sad trenutno čuvate kao as u rukavu.

Djelujem ironično za nekog ko se nalazi u nimalo jednostavnoj situaciji.

Reći ću vam da je sve ovo za mene prirodno okruženje.

Vi bi to trebali znati.

Zar niste vi lično izmislili ovaj projekt... zar nisam vaših ruku dijelo.

Gledali ste na ekranima kako prolazim kroz sve one puteve koje ste se vi bojali proći.

Našli ste jedno ostavljeno biće i pretvorili ga u označeno za sva vremena.

Kao da već prije nisam bila označena. 

Sad ste samo pojačali ono što u meni postoji.

Ono što ne možete znati sad tražite da vam kažem u znak zahvalnosti što ste me održali u životu.

Ništa od svega ovog nisam htjela. 

Moje biće se buni protiv svih vaših misli koje ste stavili u slojevima na ovu kožu.

Zaboravljate, uporno zaboravljate to da svakog trenutka mogu otići odavde i da me vi ne možete zaustaviti.

Osjetim strah koji potiskujete.

Biti sam u svim onim zamračenim hodnicima, kretati se u potpunom mraku gdje svaki šum pojača i izoštri čula. 

Gdje si prepušten sam sebi i koliko god želiš da se neko pojavi da ti pruži ruku to više sam ostaješ.

I naučiš... naučiš da onako sam uzmeš strah pod ruku i da ti držiš njega umjesto da strah drži tebe.

Da jačaš i ojačaš kad suze idu i kad bi htio da ne idu. 

Da su nekad baš te suze snaga i način da se izboriš sa strahom.

Označena sam i prije nego ste me vi označili.

I nije se dogodio nikakav kvar, niste vi pogrješili u vašem projektu... samo ste previdjeli neke stvari o kojim niste ni razmišljali da bi vam mogle biti prepreka.

Sad sam vam postala prepreka. Bila sam skrivena u skrovištima vukova.

I nikad ne znate šta se krije ispod ove kapuljače kad su mi oči skrivene. 

Kad me vidite sa vukovima vidjećete hrabrost u ovim očima.

Ispod te hrabrosti negdje na stotinu tankih niti možete osjećajnost vidjeti.

Naučila sam da osjećam hladnoću pod prstima i da živim sa vukovima.

Označena... ime koje ide uz mene zar ne?

Sa ovih usana nećete čuti ni jednu jedinu riječ koja otkriva gdje sam ljude sakrila.

Stavila sam zabranu i rekla im da u meni sačuvane ostanu.

Ne možete vi osjetiti sve pore moje, ne možete znati kako je strah u hrabrost prelivati.

Ne možete jer ne osjećate. 

Stavljali ste slojeve kao da ova koža može tone izdržati dok hoda, dok spava, smije se i plače a vi želite brže i jače. Ne možete lomiti u meni čovjeka da bi stvorili mašinu.

Znate da je čovjek čudnovato biće i da će u njemu bar u jednom dijelu ljudskost biti odmetnik. 

Da će izvući kroz ušicu igle one niti konca koje će mašinu pobijediti.

Sve vi to dobro znate a još uvijek na kartu moje empatije igrate.

Ne znam zašto pokušavate sakriti od mene svoje misli. Dovoljno je što vas gledam u oči.

I da stavite povez preko mojih očiju osjetila bih ostalim čulima sve ono što je u vama.

Ovi moji prsti su svaku bol osjetili jednako kao hladnoću i samoću noći i otisak dana dok idem označena, a ljudi gledaju i ne znaju da su u meni čovjek i mašina u jedno spojeni.

Da u meni lome ljudske atome neki mehanički dijelovi i neka čuda tehnologije.

Sva ova odjeća kao i ja osjeća  hladnoću i kad se koža naježi sve ste pojačali u meni.

I ovu snagu što sam joj na tragu kad se osjećaji uskovitlaju i kad me pitaju zašto ljudi poput mene sa vukovima skitaju.

Označena, a na mojoj koži ništa ne piše to što je označeno u meni se nalazi.

Vani ne izlazi unutar mene se lomi na sitne atome želi izaći iz jezgra . 

Od gustine emocija nastao je plod vaše mašte a niste ni istražili šta će označena  sa vukovima postati.

Opire se svaka pora izvlači iz sebe mehaničke dijelove. 

Vi ne znate i ne možete znati kako je u svemu tom opstajati.

Spojeno je u meni sve vene i tanke žice gledate u ono što ste psiali kako pred vama stoji i kreće se.

Skidam kapuljaču i gledam vas očima u kojim ne možete znati koliko suza može stati.... koliko se mogu ovim očima smijati.

Ne može mašina nadjačati snagu vuka. Snaga koja u sve ljudsko u meni čuva... ja sam označena koja dolazi iz oluja. Označena koja snagom ljubavi osjeća... od svakog osjećaja u meni šila se ova odjeća.

Možda sam vam ja samo zbir jednačina i brojeva. Spoj sitnih neutrona i protona, neko ko će ostvariti ono što vi ne možete jer ne osjećate. 

Spojili ste dva atoma u meni koji se pri susretu stapaju u jedno.

Sitne čestice dodiruju moje lice krećem se među ljudima, a vjerna sam vukovima.

Označena... to sam ja.

Znate, o vi dobro znate da ovu igru sa jednim čudom igrate. 

Ja odlazim dok me u oči gledate. Mene ne možezte zadržati jer se ovakvi ljudi kao ja puštaju da sa vukovima putuju. Slobodni a označeni. Isrctani, projektovani a svoji i neukrotivi.

Noć je čestice neke prašine padaju sa neba po gradu tad označeni putuju ispod kapuljača oči skrivaju. Koliku snagu toliku i osjećajnost imaju. Oni samo sebi i vukovima pripadaju.

Autor teksta: Milena Vujinović

Do sljedeće priče: Veliki pozdrav dragi čitaoci

Slika preuzeta sa sajta: Pixabay