Čovjek koji zna tajnu knjiga

Jutro je budilo pospane ljude, kao sat  sunce je pronalazilo svoj put melodijom ptica.

On je odavno bio budan i gledao to isto sunce.

U skrivenim odajama slagao je slike sjećanja i tražio odgovore u knjizi koju je prije nekoliko dana pronašao pred vratima.

Na drugoj strani grada tu istu knjigu u svom poštarsko sandučiću  pronašla je jedna djevojka.

U isto vrijeme otvaraju knjige i čitaju ih.

Ona nešto duže čita knjigu, on je zaspao čitajući.

U snu vidi djevojku koja čita knjigu. 

Ima osjećaj da je zna, da su se već negdje sreli.

Kuca na prozor, ona nastavlja da čita knjigu.

Ne zna da je to sve san. 

Opire se snu i dalje zove djevojku.

Djevojka tone u san.

On se budi.

Ona u snu dolazi do prozora njegove kuće i vidi ga kako čita knjigu.

Ima osjećaj da su već razgovarali, njegovo lice je tako poznato.

Zove ga, on i dalje čita knjigu.

Izlaze iz svojih domova na dvije suprotne strane grada su njih dvoje. 

Godinama tu žive i nikad se nisu sreli.

Bar ne oči u oči.

Voze se istim metroima.

Oboje vole čitati knjige.

Dolaze u istu biblioteku samo u različito vrijeme.

Čak podižu iste knjige. 

Na karticama od knjiga njegovo ime uvijek stoji uz njeno ime.

Traže se ali se još nisu pronašli.

Ko je ostavio istu knjigu na njihovim adresama?

Neko ko želi da se to dvoje ljudi sretnu.

Uveče kad se vrate sa posla, svako u svom domu lista stranice knjige i traži objašnjenje šta se događa.

U snu se sretnu jedno sa drugim.

Knjiga nema skrivenih pregrada, ne postoje šifre koje bi otkrile šta se događa.

U jedno su sigurni ova knjiga nije obična.

Još ne znaju da li će se opet sresti u snu ili će ovaj put susret biti stvaran. 

Prolazi noć, oboje sanjaju uobičajene snove.

Noćas se nisu sreli u snu.

Sljedeće jutro sjede svako u svom domu, piju jutarnju kafu i okreću stranice knjige.

Isti broj stranica su pročitali.

U jednom trenutku oboje osjete toplinu u srcu.

Kao da u mislima razgovaraju jedno sa drugim.

Sad su budni i sigurni da to nije san.

Večeras je književno veče. 

Oboje imaju pozivnice u rukama.

Gledaju na sat.

Čitaju pozivnicu...

Pozivamo Vas na književno veče.

U 19 h u biblioteci.

Mjesto gdje se tako često nalaze oboje. 

Ali se ne sreću iako u isto vrijeme prolaze između polica sa knjigama.

Oboje odluče da će ići.

spremaju se i izlaze iz svojih domova.

On odluči ići biciklom.

Ona čeka metro koji kasni.

Kad konačno stigne  blizu je 18h i 30 min.

Razmišlja da li će stići.

Ne zna zašto ali osjeća da večeras treba biti tamo.

Knjiga se nalazi u njenoj torbi.

Oni još ne znaju da knjiga iz koje će se čitati to veče je upravo knjiga kojutrenutno čitaju njih dvoje.

Ko je osoba koja drži sve konce u rukama i da li je ovo samo dobro osmišljena igra... znaćemo kad njih dvoje budu u biblioteci.

Nastaviće se...

Autor teksta: Milena Vujinović

Slika je preuzeta sa sajta: Pixabay