Odmećem se iz tvog zagrljaja, a idem prema tvom zagrljaju
Zamišljam da se oblaci igraju igri iz djetinjstva.
Da ulazimo u ormar dok pada kiša i izlazimo iz ormara, a grije sunce.
Zamišljam da prolazim ulicama po kojim naše stope slikaju i da smo galerije koje hodaju.
Zamišljam da u muzeju slomljenih srca od eksponata recikliramo ljubav.
Da se skrivamo iza napisanih rečenica, a vješto čitamo između redova.
Da izlazimo na polja srca kao dama i vitez, zaigrani sa manirima tog vremena.
Da postajem odmetnik na kog nisi naučio.
Odmećem se iz tvog zagrljaja, a idem prema tvom zagrljaju.
Vodim te kroz spratove liftovima koje čine naši koraci.
Spuštamo se stepenicama dok traje popodnevna čajanka.
Puštamo glas da odzvanja dozivajući jedno drugo igrajući se telefonskih govornica bez slušalica.
Današnje vrijeme na naš retro način.
Oblačimo se u kostime i igramo predstavu za prolaznike.
Tekst smišljamo u hodu.
Preplićeš se kroz niti mog bića dok me gledaš.
Zamišljam da sjedimo na dvije fotelje usred grada i da zvjezdana prašina pada po nama.
Gledamo Tv u pokretu, ljubim te i volim slobodom koje ptice imaju u letu.
Zamišljam da puštamo pjesme na radiju i da putujemo kroz vrijeme.
Da smo ti i ja putnici stihova.
Zamišljam da pričamo priče djeci iz našeg kraja i da puštamo zmaja od papira.
Zamišljam da lječiš moja krila tvojim rukama.
Zamišljam da me budiš usred noći i da sviraš gitaru ispod mog prozora.
Zamišljam da te grlim kao nekada i da se među nama stvara melodija.
Oblaci hodaju po travi a ti i ja smo dva lika iz stripa.
U oblake pišemo šta osjećamo.
Zamišljam i stvarno osjećam tvoju blizinu.
Sjedim pored tebe u kinu i gedamo fim koji volimo.
Reci mi da li postojimo ti i ja u dodiru naših svjetova u odrazu snjegova.
Vodim te u šetnje po nacrtanim putevima, u zamišljene čajnike stavljamo kesice čaja i sipamo naše nade.
Izlivamo ih u šolje i dok ispijamo čaj, dolazim u tvoj zagrljaj.
U našem ormaru među odjećom skriveni su tajni prolazi.
Ne ti i ja nećemo izaći sa druge strane ormara i biti u Narniji.
Ti i ja ćemo otputovati u film koji smo u kinu gledali.
Prolazimo po postavljenim scenografijama, pišemo naš tekst na hartijama vremena i čujem kako mi govoriš da sam tvoja voljena.
Zamišljam sunčeve zrake i čujem tvoje korake, gledam oblake i vidim tvoje ruke.
Izlazimo iz ormara na ulice našeg grada, gledaj dušo prvi snjeg pada.
Moj si voljeni, moja ljubav i nada.
Autor teksta: Milena Vujinović
Slika preuzeta sa sajta: Pixabay
Primjedbe
Objavi komentar