Noćas grlim tebe i tvoju tišinu

Glasna tišina, a tihe riječi.

Gledaš me i gledam te.

Riječi ćute, teku minute i kazaljke se vrte u krug.

Neko otvara vrata, šojka ptica pjeva pjesmu iz sata.

Ljubav para tišinu kao papir, pucketa vatra u kaminu.

Predmeti puštaju svoj glas, tišina nije za nas.

Tišina dušu dira, kao tvoji prsti što putuju tipkama klavira.

Padaju prve pahulje.

Dogorjeva vatra u kaminu, noćas grlim tebe i tvoju tišinu.

Noćas grlim sve tvoje rane i prećutane dane.

Noćas sam tu kad dođu nemiri i kad nam pobjegnu Svemiri sa kojih smo se gledali.

Noć prosipa zvjezdane tragove, tražim te.

A ti si tu kad ponoćni sati otkucaju.

Noć čuva tebe i mene zagrljene u Mjesecu srebrene sjene.

Ti si uvijek tu u slovima mojih priča, u notama pjesama koje otpjevam.

Ti si uvijek tu kad prazni zidovi govore o tebi. 

Kad mi vrate sjećanja a nigdje nema tragova što ih je prosula noć dok čeka ponoć.

Ti si tu za stolom naših čekanja sjediš na stolici i stavljaš pečat na papir ljubavi.

Kako da te ne zagrlim u ovoj noći kad se u mraku traže naše oči.

Tiha muzika, a glasna pjesma dolazi iz ulice gdje je pismo ljubavi pisalo srce.

Noćas grlim tvoju ljubav što u tebi drjema iz nekih razloga i pisanih poema.

Noćas tvoju tišinu bojim rječima na papiru.

Noćas te gledam onako kako se gleda voljeni i svi trenuci naše ljubavi su sa tim pogledima spojeni.

Vidiš ti svu ljubav što se u meni budi i iza poparanih listova izvodi maestralne poteze boja i kistova.

Noćas grlim tebe i tvoju tišinu u stihovima iz nekoliko slogova poetskih dimenzija i snagom snjegova.

Noćas te ljubim i volim u tercetu, slobodnim stihovima  te milujem.

Poezijom ti govorim da te volim.

Noćas i noć prije a i noć poslije zagrljajem knjigu pjesama ti darujem.

Noćas ti ne pišem bajke, noćas ti darujem otiske stvarnih trenutaka, noćas dok ljubav šeta po zidovima i izvire iz svih uglova.

Noćas ti prčam geometriju ljubavi, računam formule i pronalazim katete.

Ne pišem teoreme o ružama iz vrtova i čudesnoj ljepoti divljih cvjetova.

Ne pišem ti o vitezovima iz dalekih svjetova.

Ja ti pišem onako kako ljubav miriše kad si tu, onako kako snježni dani sunčani postaju.

Pišem ti onako kako te volim.

Onako kako izgleda ljubav u zagrljajima tvojim.

Pišem ti noćas pjesme koje ćeš ti ljubavi na gitari svirati.

Notno pismo ćeš pjesmama poslati. 

Noaćas kad tišina ode u san gitarom i pjesmama ljubav se budi iz sna zagrljajima.

Autor teksta: Milena Vujinović

Slika preuzeta sa sajta: Pixabay