Plamen sam i žar... u očima treptaj

Sijalice vode moje korake pustim ulicama. 
Dok krojim tkanine i spajam šavove u sebi tražim porušene gradove.
U meni a izvan mene alegorija.
Slika diše izvan rama.
Pričam sa pticama.
Ovo nije bajka, a dajem joj stilske figure.
Noćas neke priče igraju žmirke.
Sličnosti i suprotnosti za istim stolom sjede. 
Gledam ih u oči dok se tajna o meni u čaši vode toči.
Asonanca oko mene a bonaca u meni.
Tišina sam bez vjetra i mirno more.
Noćas puštam likove iz priča da prošetaju kroz ove ulice i da prate sijalice.
Noćas postavljam scenografiju kroz ove ulice i smiju mi se oči, smije mi se srce.
Nosim na kaputu bedž romantične lutalice.
Dok se pitate koja je to tajna u meni. 
Tajne nema to je samo ljubav koja živi u ženi.
Dolutala sam iz svijeta u kom su djeca cvjeća.
Napravila sam skok u vremenu.
Ne idem, bez gitare.
Isplela sam traku oko glave. 
Znaš one trake što hipi ljudi nose. 
Stavila sam traku a gravitaciji lokne prkose.
Vidjećeš dramu odigranu u mojim očima na tim ekranima gdje se emocije mjenjaju.
Žene poput mene sanjaju, a svijet realno gledaju.
U oblaku prašine talas sam tišine.
Ja sam ti plamen i žar.... u očima, treptaj.
Koloplet pravim na sceni odigranih predstava.
Kad nema publike i kad sa vjetrom plešu ruke.
Zaigrano- odigravam metaforu na jednom prozoru pišem unatrag slova.
Misano- govorne igre ustaju sa stolica. 
U čaši voda želi da teče, zarobljena je, oslobađam je.
Slobodna sam kao voda.
Buntovna mašta šarmantno šeta u mom svijetu djece cvjeća.
Razigrano umiljato govorim.
Koreografija muzike u meni.
Kad sviram gitaru to je kompozicija žica.
I tad... u tom trenutku vidjećeš kako zvjezde smijalice obasjaju moje lice.
Akustična postava orkestra osjećanja u meni diriguje kompoziciju u srcu.
Meni je muzika poezija koja notama govori.
Mudrost i odanost sjedaju za sto.
Uzimam gitaru i izlazim na scenu ulice tu gdje svjetle sijalice.
Tu gdje su predmeti iz stana odjednom izvan zatvorenog prostora.
Tu gdje svira gitara... samo tu ljubav u jednoj ženi piše analogije ilustracijom duše.
Ja sam ti ljubav, nježnost i jedno ime koje perom piše rime.
Autor teksta: Milena Vujinović
Slika preuzeta sa sajta: Pixabay






Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Kaži šta osjećaš

Slika
Grad br: 35, jedna stanica i drugačiji svijet. Ljudi umiju da se smiju i govore kad vole. Ne bježe od ravnoteže i osjećanja. Gledaju se u oči kad govore. Gledam vozove kako prolaze. U odjelu astronauta uobičajena ruta puta. Pitaju me da li bi reći htjela šta je ispod odjela. Ispod slojeva i krojeva od kojih sam spojena. Ja sam žena. Iz vatre iskovana, ranjena i voljena. Sazvježđe imam u očima. Stanujem u radio stanici Svemirskih frekvencija. Meni je ljubav esencija. U sebi čuvam metafore čarolije. Kreacija sam nježnosti. Iz harmonije nutrine izviru oči mile. Još juče tu su suze bile. Izlila sam ih u slova. Ja sam potka od snova. Ja sam dijete vjetrova. Neznana i rođena iz dana. Nesvakidšanje čudnovata... mjerim vrijeme bez sata. Ja sam tango i romantika. Strast i čežnja. Kreativna zagonetka. Virtuozno poetična i maštovito osjećajna. Slobodna i jednostavna. Da li sam stvarna... pitaju. A ženu u odjelu astronauta gledaju. Ja putujem kroz vrjeme, ostavljam ti šeme zagrljaja. Ljubav krojim
Pročitajte više

Zamisli

Slika
Zamisli da svijet mjenja boje.  I da te iste boje na tvom i mom licu stoje. Kao svjedoci vremena. Ti si moj čuvar na desnoj strani ramena. Zamisli da dan pozove noć na sastanak. I da se jutro ljubavi rodi. Zamisli da nam niz dlanove idu kapi vode i postanu Nijagarini vodopadi. Zamisli da trčimo kroz lišće jeseni. A u fišeku od starih novina mirišu pečeni kesteni. Kao trag u vremenu. Ti si moja snaga i ljubav na ljevom ramenu. Osjeti pitomu nježnost neukrotivog srca i sačuvaj osmijeh sa mog lica. Kao dar ljubavi. Zanosno osjećajno zagrli i osjeti koliko te volim. Zamisli i zapiši. Pusti da leti daljinama sa vjetrovima i da se nacrta za tebe i mene mapa naših trenutaka. Napiši na mapu Zzzzz znaću da je to poruka za Laku noć. Jer samo ti tako poželiš ljepe snove. Pričaj mi o pticama kako lete pored tvoje rijeke. Reci mi šetaš li još jutrom, gledaš li noću zvjezde kako se ugnjezde i zajedno sijaju. Puštaš li pjesme koje su bile pantomima.  Govorio si ljubav pjesmama, ćutao ih riječima na t
Pročitajte više

U skerletu od ljubavi

Slika
Platno noći, iza platna sjena. Žena... Tragom dodira u noći boje purpura, njene ruke zovu te na ples. Budi te iz sna, čuje se muzika. Iza platna noći vidiš njene oči, zavodi te plesom iz sjene. Vidiš usne njene, velom tajne obavijene. Boja purpura rasuta po paravanu noći lirično i mistično. I ne znaš da li je to sve samo snoviđenje. Rasplićeš kose njene i želiš da je tu. Od snova izvajano djelo. Ti si taj sa kojim plešem bolero. Kad se utiša muzika pokretima ispunimo tišinu. I kad se razliju po platnu noći osjećanja. Ostani do svitanja, iskradi se novom jutru ti. U skerletu od ljubavi. Opojno i tanano, plešimo bolero. Božanstveno i strastveno, zavedi me u noći boja purpura. A već sam te ja zavela. Ja sam tajna, koja se ne otkriva, ako nisam voljena. Ova soba nije utopija, jer je sva od dodira. Ovo nisu iz mašte metafore, kad ti usne moje ljubav govore. Gledam te očima u odsjaju boje purpura. Iza platna od bezbroj zvjezdanih staza misterija u liku žene izlazi iz sjene. Spoj naših dodira
Pročitajte više