Kad ti sviraš gitaru

Kad gitara svira sjetim se vještih ruku lutijera.

Sjetim se tebe, tri tona, na gitari splet žica i još na stolu stoji trzalica.

Sjetim se kako gitaru sviraju tvoje ruke.

Kad gitara svira sjetim se lampiona kako sa našim željama lete negdje među zvjezdama.

Sjetim se one zime i kako pahuljama šapnem tvoje ime.

Kad gitara svira akordi se sa rječima pjesme zavole.

Sviraju tvoje ruke zovu na ples oblake i sunčeve zrake.

Kad gitaru sviraš tvoje oči me vole.

Ljubav sviraju ruke tvoje.

Slušam kako gitara svira u tišini. 

Akordima budiš, grad i ljude.

To trenutak u vremenu bude.

Ti i ja smo terca. 

Stih iz osmerca... mi smo slogovi.... zarobljeni golubovi.

Oda smo ljubavi.

Mi bi iz krletke letjeli gdje su ptice slobodne.

Reci mi zašto nam ne ide?

Jesu li nam krila slomljena?

Ili su zarasla od ljubavi. 

Jesmo sada golubovi koji slobodni mogu letjeti?

Mi smo dva intervala između dva tona udaljena za dvije riječi.

Blizu za bježanje satkano od sna... to smo ti i ja.

Zagonetna smo balada i strastvena Atlantida.

Nježno zaljubljeni, od srca oduševljeni.

I pomalo dušo sneni.

Uz melodijom gitare smo se zavoljeli.

Zavoljeli smo naše tišine, riječi i poglede.

Kad noć ukrade sve balade i ostavi nam akorde pjevaću sa tobom ja.

Plemenita bliskost među nama. 

Ljubav nam na usnama.

Zavodljivo romantično me gledaš dok sviraš.

Nedoljivo i poetično sviraš našu priču a ruke nam se dotiču.

Sve je tako emotivno prirodno kad smo zajedno.

Autor teksta: Milena Vujinović

Slika preuzeta sa sajta: Pixabay