Putevima sanjara

Zaboraviću zaborav. 

Otvoriću vrata sjećanjima i reći ću da sjednu za sto da gledamo Tv kino.

Ti neznana daljino, što te zovem blizinom.

Šetaću kroz neprohodne puteve. 

Tražiću jedno zrno svih nadanja.

Kad mi osmijeh požele nacrtati, ja ću reći nemoguće, ja se jedino srcem znam smijati.

Poželjeće da me promjene, da me oblikuju svojim stranicama knjige... reći ću im da to kod mene tako ne ide.

Odmetnuću se iz knjige. 

Napraviću jedan kolut naprijed i preskočiću sve stranice. 

Iz knjige ću izaći i lutati kroz ulice.

Tražiće me u biblioteci misliće da sam se sakrila u nekoj od knjiga.

Da tražim neke izmaštane priče i da likovi iz priča  meni liče.

Znaju oni da sam ja koracima djeteta odlutala iz svijeta koji su napisali.

Letjeću u balonima i roniti morskim dubinama. 

Igraću tango sa valovima

Pričaću sa žalovima.

Voziću brodove duše svoje kroz okeane.

Heklaću priču, pronaći ću petlju i kroz nju ću proći.

Zapisaću pjesme po pješčanim plažama i pričaću sa ražama.

Biće to hodajuće knjige u kojim stanujem.

Zagrliću drveće i cvjeće.

Odlutaću 500 daljina za jednu blizinu manje kad im tek jedan trag o meni ostane.

Ići ću korak ispred njih, rasuću poneki stih.

A stihovi kad se čitaju oni putuju.

Traže me u ispisanim stranicama u knjigama koje se pišu. 

Prolaze između riječi, čitaju likove traže trikove ali ne znaju gdje se nalazim.

Dok me traže ulicama prolazim i rastem od sreće.

Gledam naslikane priče i slovima ih zapisujem.

Ne znaju oni gdje dane danujem i da pod zvjezdama stanujem.

Autor teksta: Milena Vujinović

Do sljedeće priče: Veliki pozdrav

Slika preuzeta sa sajta: Pixabay