Ljubav je čežnjom, detektovana

U sobi čežnje, pjesme su nježne.

Gledam te u oči a nisi tu, noć rasprši iluziju i ostavi ogledala sa dva pogleda.

Znam sa druge si strane pišeš nedostajanje.

Dlanom dotaknem staklo i osjetim toplinu koja dolazi.

Postoje li na ogledalu prozori koji mogu da se otvore da čežnja dodir postane.

Pišeš mi sinonime.

Želja, težnju poziva za sto ti i ja, jedno za drugim čeznemo.

Pišeš mi kako žal, voli maestral.

Crtaš mi po podu plesne korake za tango.

Tražim ključ u zaključanoj pregradi srca otključavam vrata sjećanju.

Ti si tu.

U tvom pogledu izvajana osjećanja na moj pogled reflektovana.

Ljubav je čežnjom, detektovana.

Čujem kako tvoja olovka ostavlja otiske na zidu i kako riječi idu. 

Prate sijalicu i izlaze iz mraka.

Blizu smo a daleko za nekoliko koraka.

U sobi čežnje predmeti čuvaju tajnu naše ljubavi.

Knjige sa polica na zidu prave sjenu srca.

Iz knjiga izlaze vile i vitezovi.

Kino platna su prozori.

Ti i ja slušamo kako nam duše dišu dok ruke sa dvije strane zida pišu.

Slušaj kako čežnja zna naša nedostajanja.

Zažmuri, putuj samnom kroz sve gradove gdje naša ljubav stanuje.

Sjeti se one klupe gdje smo zajedno čitali novine, gdje smo ostavljali knjige kao darove ljudima.

Čuvaj taj osjećaj u grudima.

Sa ljeve strane tvog bića, kad srce dođe do otkrića.

U tvojim očima na rubu trepavica moje srce kuca.

U jednoj pregradi kad se od svega tvoje biće ogradi ja ću sa tobom disati i tebi pisati.

Drži me za ruku, čuvajmo čežnju  koja nas vrati u ove sobe što ih jedan zid djeli.

Sve i kad bi htjeli da sačuvamo zid između nas odaje nas glas ljubavi kad kroz pjesmu progovori.

Otvaraš oči tamo sa druge strane zida i tražiš jednu pukotinu da nam se pogledi sretnu.

U ritmu kojim dišemo, pjevamo i pišemo samo ti i ja znamo koliko jedno drugom nedostajemo.

Ljubav se čežnjom otkriva, prolazi kroz zidove a srca govore da se vrata otvore.

Da čežnje ljubav govore.

Autor teksta: Milena Vujinović

Slika preuzeta sa sajta: Pixabay