Ljubav sam ti šaptala i čitala

Na policama emocije rezonuje srce.

Nada putuje ulicama duše naše.

Ljubav po ramenu tapše.

Sreća maše.

Tržnica teatra otvorenih vrata.

Iza uglova izlaze u likove obučene emocije i putuju do tržnice a gleda naše srce.

Traži mape i karte koje će da ga putem ljubavi vode kad se emocije oslobode.

Da i ono slobodno bude kao ptica.

Znaš kao klackalica je emocija tržnica.

Ima smijeh djeteta, često se skriva od čudesnih bića ispod kreveta.

Boji se mraka, traži zraka, prati putanju naših koraka.

U sobi tišine na stolu papir stoji. 

Pišu li se nekad osjećaji tvoji?

Znam da se ti ne bojiš reći da sam tvoj put prema sreći.

Ipak, ćutiš hrabro, olovni vojniče.

Znam te, čitam tvoje priče.

Onomad što si ih pisao.

Ljubav si disao, bila ti je zrak, svjetlost za mrak koji imaš.

Ti odlaziš i ne čekaš.

Okreneš stranicu i pređeš granicu sa olovom u srcu.

A znao si da bih ja to olovo čuvala na dlanovima.

Ti si moje olovo izvadio i zagrlio.

Otopio si ga, tržnicom emocija.

Slastičar si gorkih trenutaka.

Još uvijek dolaziš iz svih uglova mojih snova.

Sad gledaš u Mjesec, izvlačiš iz srca sitne djelove.

Olovo je za mene. 

Ljubav je u njemu.

Ništa mu ne mogu oluje koje čuje trgovac na tržnici.

Ti i ja, mi smo ratnici ljubavi.

Čuvaš moje slike i olovne vojnike u kutiji.

Staviš masku na lice kad ti dodirnem srce onako iz daljine.

Kad progovorim za sve tvoje tišine.

Poljubi me i pusti pjesmu.

Olovnom vojniku balerina reče.

Pusti vrijeme nek teče. 

Budi ovdje ovo veče i izlij ga u večeri sve.

Znam da ti nedostajem.

Očima i usnama, nedostaje ti da te zagrlim ovim rukama.

Da mi melem budeš, da ti melem budem.

Znam da sad ideš do grada i da će to biti još jedno veče kako ti u mislima govorim davnim pismima.

Gledaćeš djevojke koje prolaze i nasmijaćeš se. 

Onim tvojim osmjehom. 

Stavićeš ruku na srce i plesaćeš sa olovom.

Mislićeš o meni ali samo na trenutak jer ne dozvoljavaš sebi da stanujem u tebi.

Stavićeš na tržnicu emocija sve tvoje djelove iz srca koji za mene znaju.

E da noći duže traju, ne bi se mi rastali. 

Cjeli dan ćutimo a sve na trenutke se jedno- drugog sjetimo.

Kad smo rekli da se volimo.

Sad ti i ja kažemo Laku noć kad u isto vrijeme Mjesec pogledamo.

Ne mi se ne čekamo, mi smo se pozdravili one noći kad sam znala da odlaziš.

Toliko sam ti dušu slušala, osjetila sam misli tvoje ljubav sam ti šaptala i čitala.

Voli te tvoja balerina što ti pleše stihovima po damarima.

Olovni vojniče iz moje priče Mjesec sija u pogledu prema njemu sretnemo se ti i ja u tržnici emocija.

Autor teksta: Milena Vujinović

Slika preuzeta sa sajta: Pixabay