Ljubavi u postavci si mog srca

Svijet u nama traži svoju slobodu.

Svoja sam, to znaš, i ne možeš promjeniti nježnost od koje sam satkana.

Ja sam napisana po mjerilima duše svoje.

Razumiješ me i onda me ne razumiješ.

I to sve sam ti ja.

Ne mogu biti oblikovana željama iz tvojih uokvirenih pogleda.

Nije to ljubav, ako se tako gleda.

Tako da sve bude onako kako mi ti želiš. 

Tako me nikad nećeš odistinski vidjeti.

Vidio si me prije onako kako me niko vidio nije.

Znao si svaku nit mog bića.

Otkrivao si kopna usidrenih brodova.

Bio si trag mojih snjegova.

Bio si utočište od kiše.

Sunce koje me prati.

Ti znaš da ćeš u srcu ostati.

Voljela sam i volim razgovore sa tobom. 

Više ih ne pišemo, više ih ne govorimo.

Sad ćutimo.

Ti i ja... mi se sjećamo da osjećamo.

Pjesme koje smo slušali i filmove koje smo gledali.

Voljeni...

Tvoj smijeh ostaje uvijek ovdje u riznici gdje si ti.

Galerijo ljubavi tvoje riječi su slike koje su izložene u postavci srca.

Arhiva si mojih osjećanja. 

Znam da će kod tebe od zaborava biti sačuvana.

Biblioteka si knjiga koje si pisao o meni.

Mjesec si u svakom pogledu prema zvjezdanom nebu.

Pozdravim te i znam da čuješ riječi koje ti pošaljem.

O tebi... 

Šta da pišem o tebi čuvam te u sebi.

Zagonetnula sam te u svoja osjećanja i nema nedostajanja.

Kad jednom odgonetnem a znam da hoću napisaću te onako kako sam te voljela.

U noći snjegova u danima kad me nasmiješ.

U noćima kad me pitaš i čekaš da ti kažem.

Godinama čekaš da ti ispričam priču koju želiš za mene.

Želiš da se moj svijet preokrene. 

Da podignem sidro iz dubina i da plovim brodovima.

Slobodna i neprilagođena žena ljubavlju obavijena.

Voliš me toliko da me puštaš da odem.

Lomiš riječi na paramparčad i okrećeš mjesta slovima.

Drugi oblik svaka riječ dobija.

Znam da sam ti u mislima i snovima.

Iskradaš se iz mog srca, a magnetom si nas povezao.

Nikad nisi saznao zašto je moj svijet bio zaplet za tišinu kad smo pričali o ljubavi.

Znao si koliko mi znače golubovi kao što sam znala koliko voliš šetnje pored rijeke.

Sad su nam voljeni misli tako daleke.

Traže se mostovi koji su naše rijeke spajali.

Rekao si tada mi ne bi trajali.

Sjeti se kad vidiš golubove kako lete da sam u tvom zagrljaju.

Naša srca su povezana sponama.

Potka si mojoj osnovi.

Ti si najljepše pisao i govorio Laku noć.

Znao si koliko volim te znakove koje smo razumjeli ti i ja.

Ušuškan si u predjelima duše sa otiskom sunca koje u meni sija.

Volim te i slobodom ti darujem let.

Naša ljubav živi slobodu i sretne se u tvom i mom hodu na različitim mjestima.

Još čuvam otisak tvojih obraza na mojim dlanovima.

Iza ograda od ljubavi ti i ja smo dušama prepleteni.

Autor teksta: Milena Vujinović

Slika preuzzeta sa sajta: Pixabay