Gledam kroz prozor noćna svjetla grada

Soba 408, zamišljam boju kako boji zid. 
U maštu tražim uvid.
Gledam kroz prozor svjetla grada.
Noć je... spavam.
Budim se snjeg pada.
Juče je bilo proljeće.
Hladna voda umivam oči.
Jedan sto i dvije stolice u kutku.
Stvari vire iz ormara.
Polako otvaram vrata.
U sobi 408 nema sata.
Vrijeme se mjeri po pogledu kroz prozore. 
Znaš kad je suton i znaš kad su zore.
Vrata nemaju ključa soba 408 ne može da se zaključa.
Soba 408, radio svira i dani su dugi kao godina.
Telefon zvoni na dlanu zeleni baloni. 
Mogu li zid obojiti oni?
Soba 408 violinski ključ na prozoru gledam kroz stakla prozora i vidim obzorja.
Bezdan polja i snoviđenja svijeta.
Moja mašta po kamenim putevima šeta.
Sleti golub i gleda me kroz staklo. 
Da li se vrijeme na nevidljivom satu pomjerilo.
U sobi 408 se čitaju knjige a pogledaš li u ljevu stranu 
sva nebeska prostranstva u sobu 408 stanu.
Beskrajni horizonti i fontovi slova što se olovkom na papiru pišu.
Znaš, ponekad se čini da i zidovi sa nama dišu.
Pisaća mašina na stolu, drvene kocke na njima slova.
Fotoaparat, da uslikam oblake.
U sobi 408 gore- dolje možeš praviti korake.
Možeš sanjati, dok spavaš, možeš i budan da sanjaš.
Možeš pjevati i svim srcem vjerovati a dugi su sati.
Sati su kao zanati koje učiš u školi.
Pitam se i dalje da li zeleni balon može zidove da oboji?
Soba 408 muzika se čuje. 
Plešu svi stanari iz ove priče naučne fantastike.
Utopija lirike u drami fantazije.
U sobi 408 se smije.
Epska bajka sadašnjeg vremena.
Vidim cvijet kako raste iz kamena.
Iluzija sanjarija i igrarija maštarija.
Zeleni balon pušta boju i boji zidove u sobi 408 ne stavljaju televizore.
Sam sebi smišljaš Tv priloge, biraš uloge i režiraš filmove.
U sobi 408 muzika otvara vrata u toj nepoznatoj sobi sa petog sprata zgrade 
sanjari ruše ograde i prolaze zagrade.
U sobi 408 sa ljubavlju sreću grade sanjari koji su u bolji svijet odistinski 
vjerovali i bojom ljubavi ga boje. 
U sobi 408 pisac piše a ruža miriše.
Autor teksta: Milena Vujinović
Do sljedeće priče: Veliki pozdrav dragi prijatelji
Slika preuzeta sa sajta: Pixabay



Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Kaži šta osjećaš

Slika
Grad br: 35, jedna stanica i drugačiji svijet. Ljudi umiju da se smiju i govore kad vole. Ne bježe od ravnoteže i osjećanja. Gledaju se u oči kad govore. Gledam vozove kako prolaze. U odjelu astronauta uobičajena ruta puta. Pitaju me da li bi reći htjela šta je ispod odjela. Ispod slojeva i krojeva od kojih sam spojena. Ja sam žena. Iz vatre iskovana, ranjena i voljena. Sazvježđe imam u očima. Stanujem u radio stanici Svemirskih frekvencija. Meni je ljubav esencija. U sebi čuvam metafore čarolije. Kreacija sam nježnosti. Iz harmonije nutrine izviru oči mile. Još juče tu su suze bile. Izlila sam ih u slova. Ja sam potka od snova. Ja sam dijete vjetrova. Neznana i rođena iz dana. Nesvakidšanje čudnovata... mjerim vrijeme bez sata. Ja sam tango i romantika. Strast i čežnja. Kreativna zagonetka. Virtuozno poetična i maštovito osjećajna. Slobodna i jednostavna. Da li sam stvarna... pitaju. A ženu u odjelu astronauta gledaju. Ja putujem kroz vrjeme, ostavljam ti šeme zagrljaja. Ljubav krojim
Pročitajte više

Zamisli

Slika
Zamisli da svijet mjenja boje.  I da te iste boje na tvom i mom licu stoje. Kao svjedoci vremena. Ti si moj čuvar na desnoj strani ramena. Zamisli da dan pozove noć na sastanak. I da se jutro ljubavi rodi. Zamisli da nam niz dlanove idu kapi vode i postanu Nijagarini vodopadi. Zamisli da trčimo kroz lišće jeseni. A u fišeku od starih novina mirišu pečeni kesteni. Kao trag u vremenu. Ti si moja snaga i ljubav na ljevom ramenu. Osjeti pitomu nježnost neukrotivog srca i sačuvaj osmijeh sa mog lica. Kao dar ljubavi. Zanosno osjećajno zagrli i osjeti koliko te volim. Zamisli i zapiši. Pusti da leti daljinama sa vjetrovima i da se nacrta za tebe i mene mapa naših trenutaka. Napiši na mapu Zzzzz znaću da je to poruka za Laku noć. Jer samo ti tako poželiš ljepe snove. Pričaj mi o pticama kako lete pored tvoje rijeke. Reci mi šetaš li još jutrom, gledaš li noću zvjezde kako se ugnjezde i zajedno sijaju. Puštaš li pjesme koje su bile pantomima.  Govorio si ljubav pjesmama, ćutao ih riječima na t
Pročitajte više

U skerletu od ljubavi

Slika
Platno noći, iza platna sjena. Žena... Tragom dodira u noći boje purpura, njene ruke zovu te na ples. Budi te iz sna, čuje se muzika. Iza platna noći vidiš njene oči, zavodi te plesom iz sjene. Vidiš usne njene, velom tajne obavijene. Boja purpura rasuta po paravanu noći lirično i mistično. I ne znaš da li je to sve samo snoviđenje. Rasplićeš kose njene i želiš da je tu. Od snova izvajano djelo. Ti si taj sa kojim plešem bolero. Kad se utiša muzika pokretima ispunimo tišinu. I kad se razliju po platnu noći osjećanja. Ostani do svitanja, iskradi se novom jutru ti. U skerletu od ljubavi. Opojno i tanano, plešimo bolero. Božanstveno i strastveno, zavedi me u noći boja purpura. A već sam te ja zavela. Ja sam tajna, koja se ne otkriva, ako nisam voljena. Ova soba nije utopija, jer je sva od dodira. Ovo nisu iz mašte metafore, kad ti usne moje ljubav govore. Gledam te očima u odsjaju boje purpura. Iza platna od bezbroj zvjezdanih staza misterija u liku žene izlazi iz sjene. Spoj naših dodira
Pročitajte više