Ljubav je poezija duša

Ljubav, dio našeg svijeta, jedna posebna planeta na planeti Zemlji.

Ljubav, u knjigama, poeziji i romanima.

Ljubav, nadahnuće, srca i duše.

Miladin Šobić čovjek i umjetnik čije pjesme- djela me inspirišu.

U pjesmi"Cipele nove"

"Jer ljubav je, ljubav je, ljubav je, ljubav je živjeće dovijek

o vjerujem kako će samo sa njom čovjek biti čovjek."

Govori suštinu čovjekovog bića. 

A to je ljubav.

I baš ti stihovi su me podstakli da pišem o ljubavi. 

Nije sve rečeno o ljubavi jer se svaki dan nešto novo izgovori.

Svaki dan se rađaju nove ljubavi.

Vjerujte koliko god izgledale slično, sve imaju svoju priču.

Čujem misao: "Rijetki se sretnu", vjerujte da je bezuslovna ljubav rijetkost.

U vremenu, koje teče brže nego što ljudi trče za njim zaista je sve rjeđe da ljubav traje i opstaje.

Reče mudra koleginica po peru i umjetnička duša Marina ljepu misao, citiram...

"Ljubav je poezija, koja se čita zagrljajem"

Ta njena misao mnogo govori o ljubavi.

Ko umije zagrljajem čitati ljubav, taj umije i voljeti.

Da je više trenutaka, gdje mladići govore poeziju, sviraju gitare koji će napisati pjesmu i ostaviti pred vratima da je djevojka jutrom pronađe.

Koji će dodati notu džentlmena u ova vremena. 

Vjerujem da bi rijekost postala, česta.

Da je više djevojki koje će imati notu tajanstvenosti, nježnosti, koje će biti dame u pravom smislu te riječi.

Sjetite se filmskih klasika. 

Zamišljali su ljudi (i danas zamišljaju, vjerujte mi) da žive te filmske ljubavi.

Ljubav, nije film, ali često piše filmove.

Bajke su u knjigama, ne izlaze iz knjiga. 

Princeze i prinčevi su na tim stranicama. Nisu na stanicma na kojim stoje naša srca. 

I maštaju ljubav koja je kao pero. Ljubav je kao ptica.

Sloboda, let, gnjezdo u kom se sviju voljeni. Ljubav su ptići. 

Svaki dan koji iznova počinje, iznova počinje i ljubav.

Onog trenutka kad skinete ružičaste naočare,(kako obično kažu) vidite jasnu sliku.

Ljubav je bliskost, strast i odanost.

Danas ljudi idu u krajnost.

Ljubav nije žrtvovanje, ljubav je dar.

I danas ostaju poznate rečenice koje se s' godinama prenose kroz vremena.

U početku je bilo ljepo i romantika je odjednom nestala.

Postalo je svakodnevica.

Više se i ne zagrlimo, vidimo se u prolazu.

To je navika, zajedno smo već godinama.

Treba mi prostora, mojih nekoliko minuta.

Ljubav je Ludus- shvata se kao igra jer je zabavna.

Ljubav je Storge- nježna i razvija se polako, bazirajući se na sličnostima.

Ljubav je Pragma-pragmatična ( poučna)

Ljubav je Manija-  visoko emotivna, nestabilna ljubav, stereotip romantične ljubavi.

Ljubav je Agape (po meni najljepši oblik ljubavi) nesebična altruistična, duhovna ljubav.

Kad ti dušu, dušom zavolim, onda znam da odistinski volim.

Istraživači su otkrili da su muškarci više ludični i manični a da su žene više storgične i pragmatične.

Iskreno, nisam za tu vrstu podjele.

Vjerujem da svako od nas ima u sebi sve oblike ljubavi.

Samo zavisi kad koja stanuje u nama.

Mogu napisati eseje o ljubavi.

Ona ima svoj put i treba je čuvati i njegovati. 

Treba je bezuslovno darovati i voljeti.

Kako sam napisala u jednoj od priča koje pišem:

"Nije ljubav vinil ploča pa da je pustiš na gramofonu ili da je pišeš u telefonu.

Ljubav je da je čitaš iz pogleda da tišinom riječi pišeš da je živiš i da je dišeš.

Ljubav je da zagrliš i razumiješ, da srce voljenog čuješ da snove snivaš.

A da budna sanjaš.

Nije ljubav da je čekaš ili da je tražiš... ljubav je kad se duše sretnu u otkucaju sata, u pogledu otvorenih vrata.

Nije ljubav vinil ploča da odabereš pjesmu koju voliš, i da nekoliko minuta slušaš šta ti kaže.

Ljubav je pjesma koju pjevaš voljenom dušom svojom.

Hvala umjetniku Miladin Šobić što svojim pjesmama inspiriše da se ljubav živi i da se o ljubavi piše.

Hvala dragoj koleginici Marina Šestak na misli koja je divna poruka o ljubavi.

Hvala Vama dragi Stella portal i čitaocima portala.

Autor teksta: Milena Vujinović

Slika preuzeta sa sajta: Pixabay