Od glavnog junaka, do sporedne uloge

Sve postaju sporedne uloge glavnog junaka. 
Čujem bat tvojih koraka.
Izlaziš kao ponoćno Sunce iz mraka.
Sad kisnem na suncu bez kiše. 
Gdje si kad te trebam najviše.
Bio si tu kad ti dobro bilo nije, gdje si sad kad ti je ljepo.
Vidi ko bi rek'o.
Trebao si me da ti budem blizu, sad ti treba da budem daleko.
Vidi ko bi rek'o.
Trebao si da te zagrlim uvijek, sad ti treba da te zaboravim zauvijek.
Vidi ko bi rek'o.
Nekad si me ček'o. Sad nemaš vremena za mene.
Rasipaš pocjepane uspomene.
Vidi ko bi rek'o.
Za 24 sekvence srušio si sve.
Og glavnog junaka do sporedne uloge.
Vidi ko bi rek'o. Od romantike do apokalipse.
Kako da izgradim novi svijet.
Karavane zvjezda si zatvorio u krletke. Ovoj lasti si zabranio letove.
Nekad si govorio da tako nisi volio.
Vidi ko bi rek'o.
Da ćeš me ti povrjediti.
Nekad si govorio da bi zauvijek ostao.
Vidi ko bi rek'o.
Da si jedne noći gledajući me u oči otišao.
Nekad si sve u meni ljubio.
Vidi ko rek'o da si želio da me promjeniš.
Rekla bih sve sebi ja da sam od ljubavi dalje vidjela.
Sad ti darujem ljubav kroz daljine i volim te.
Od glavnog junaka do sporedne uloge voljena me u filmu naše ljubavi napisala.
Čujem njen glas kako šapuće.
Ona je proljeće usred zime.
Čujem njene korake odjekuju u mojim mislima.
Pisala mi je sve u pismima. Ostavila bi pisma na stolu.
Da ih pročitam kad umoran dođem kući. Vidio bih da je zaspala mene čekajući.
Pjesme sam joj pisao.
Povukla se u tišine i sve postalo je navika.
Često je bila sama. Vidi ko bi rekao da će se to desiti nama.
A ja ponekad ponosan, ni sam ne znam zašto, otišao sam.
Jedne noći gledajući te oči, oči srne.
Te oči njene koje su s' ljubavlju gledale mene.
Tražio sam neke nove priče. Al' nema tih koje na nju liče.
Bio sam glavni junak, a sad sam sporedna uloga naše priče.
Vidi ko bi rek'o da ćemo na dvije strane sami previjati rane.
A mogli smo zajedno u ljubavi živjeti dane.
I najiskrenije od svega dok joj pismo pišem u ovom trenu znam da volim tu ženu.
Autor teksta: Milena Vujinović
Slika preuzeta sa sajta: Pixabay





Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Kaži šta osjećaš

Slika
Grad br: 35, jedna stanica i drugačiji svijet. Ljudi umiju da se smiju i govore kad vole. Ne bježe od ravnoteže i osjećanja. Gledaju se u oči kad govore. Gledam vozove kako prolaze. U odjelu astronauta uobičajena ruta puta. Pitaju me da li bi reći htjela šta je ispod odjela. Ispod slojeva i krojeva od kojih sam spojena. Ja sam žena. Iz vatre iskovana, ranjena i voljena. Sazvježđe imam u očima. Stanujem u radio stanici Svemirskih frekvencija. Meni je ljubav esencija. U sebi čuvam metafore čarolije. Kreacija sam nježnosti. Iz harmonije nutrine izviru oči mile. Još juče tu su suze bile. Izlila sam ih u slova. Ja sam potka od snova. Ja sam dijete vjetrova. Neznana i rođena iz dana. Nesvakidšanje čudnovata... mjerim vrijeme bez sata. Ja sam tango i romantika. Strast i čežnja. Kreativna zagonetka. Virtuozno poetična i maštovito osjećajna. Slobodna i jednostavna. Da li sam stvarna... pitaju. A ženu u odjelu astronauta gledaju. Ja putujem kroz vrjeme, ostavljam ti šeme zagrljaja. Ljubav krojim
Pročitajte više

Zamisli

Slika
Zamisli da svijet mjenja boje.  I da te iste boje na tvom i mom licu stoje. Kao svjedoci vremena. Ti si moj čuvar na desnoj strani ramena. Zamisli da dan pozove noć na sastanak. I da se jutro ljubavi rodi. Zamisli da nam niz dlanove idu kapi vode i postanu Nijagarini vodopadi. Zamisli da trčimo kroz lišće jeseni. A u fišeku od starih novina mirišu pečeni kesteni. Kao trag u vremenu. Ti si moja snaga i ljubav na ljevom ramenu. Osjeti pitomu nježnost neukrotivog srca i sačuvaj osmijeh sa mog lica. Kao dar ljubavi. Zanosno osjećajno zagrli i osjeti koliko te volim. Zamisli i zapiši. Pusti da leti daljinama sa vjetrovima i da se nacrta za tebe i mene mapa naših trenutaka. Napiši na mapu Zzzzz znaću da je to poruka za Laku noć. Jer samo ti tako poželiš ljepe snove. Pričaj mi o pticama kako lete pored tvoje rijeke. Reci mi šetaš li još jutrom, gledaš li noću zvjezde kako se ugnjezde i zajedno sijaju. Puštaš li pjesme koje su bile pantomima.  Govorio si ljubav pjesmama, ćutao ih riječima na t
Pročitajte više

U skerletu od ljubavi

Slika
Platno noći, iza platna sjena. Žena... Tragom dodira u noći boje purpura, njene ruke zovu te na ples. Budi te iz sna, čuje se muzika. Iza platna noći vidiš njene oči, zavodi te plesom iz sjene. Vidiš usne njene, velom tajne obavijene. Boja purpura rasuta po paravanu noći lirično i mistično. I ne znaš da li je to sve samo snoviđenje. Rasplićeš kose njene i želiš da je tu. Od snova izvajano djelo. Ti si taj sa kojim plešem bolero. Kad se utiša muzika pokretima ispunimo tišinu. I kad se razliju po platnu noći osjećanja. Ostani do svitanja, iskradi se novom jutru ti. U skerletu od ljubavi. Opojno i tanano, plešimo bolero. Božanstveno i strastveno, zavedi me u noći boja purpura. A već sam te ja zavela. Ja sam tajna, koja se ne otkriva, ako nisam voljena. Ova soba nije utopija, jer je sva od dodira. Ovo nisu iz mašte metafore, kad ti usne moje ljubav govore. Gledam te očima u odsjaju boje purpura. Iza platna od bezbroj zvjezdanih staza misterija u liku žene izlazi iz sjene. Spoj naših dodira
Pročitajte više