Tebi Dž...
Sjećam se tvojih cipela koje je prekrila prašina.
Sjećam se tvog džempera od kašmira.
Praznog ateljea na platnu naslikanih želja.
Tvojih poteza kista po obrisima mog lica.
Koraka koji odzvanjaju po parketu.
Sjećam se liste namirnica napisanih i ostavljenih u hodniku.
Tik pored kišobrana kojeg si često zaboravljao i iznova pronalazio.
Večeras, ti kuhaš za nas. Uz tvoj potpis jedno nacrtano srce.
Sjećam se razgovora do duboko u noć, često i do svanuća.
Tih pogleda što su se upili što u zidove, što u sjećanje.
Bojila sam zidove i kroz boju prodire tvoj pogled i sjeća na dodire bez dodira.
Tako si gledao tim očima u džemperu od kašmira.
Pod kožu je utkana tvoja nježna strana.
Ona strana sa listom prećutanih rana, bila je apokalipsa za grad naše ljubavi.
Sjećam se novina koje čitaš zamišljen i vidim kako se iza tih štampanih papira pojavi jedno pa drugo oko i gleda s ljubavlju onako duboko.
Miriše tvoja večera i gori fenjer, mirisne svjeće omotač topline nisu bile tvoj način.
Ti si volio fenjere. Kad god bi u noći vidio da počinje snjeg uzeo bi taj isti fenjer,
omotao šal oko mog vrata i pružio mi ruku.
Vrijeme je za šetnju, rekao bi.
Sjećam se tvog osmijeha i pahulja.
I nešto u predjelu sjećanja žulja kao kamen u tvojim cipelama koje je prekrila prašina.
Nedostaje dio koji nema oblik, nema slike u sebi.
Taj dio koji si čuvao, vjerujem i danas čuvaš u tebi.
Ideš Dž, ti ideš i ne okrećeš se.
Ti i ja volimo filmove.
U filmovima voljena čeka hoće li se voljeni okrenuti kad se rastanu.
I obično se jedno okrene i vrati u zagrljaj.
Lomiš riječi kao da slova sama mogu da ih sastave.
Atelje, sa štafelajima spava zimske snove.
Ti budan čekaš svanuće. Negdje tamo Dž, gdje prazne stolice ne govore, ti vodiš razgovore.
Znam da se i ti sjećaš Dž. Mjesec mi kaže, jer u isto vrijeme kao u ono ljeto gledamo u nebo.
Tako kažemo Laku noć jedno- drugom.
O Dž, razumijem te, zašto me ne razumiješ.
Ti to umiješ, samo si shvatio da si apokalipsa za ovo srce i dušu.
Pustio si me Dž.
A ja i dalje volim te kroz sve sutone.
Autor teksta: Milena Vujinović
Primjedbe
Objavi komentar