Ljubav

Reci vremenu da zažmiri na tren a neka teče.

Reci vjetru da stane na tren, a neka sa lišćem pleše.

Reci meni to što skrivaš u sebi.

Čuću te kroz daljine i poslaću ti pismo.

Iako ne znam adresu postoje riječi koje sa vjetrom putuju.

Ispisaću ti na lišću sve nježne riječi koje znam.

I letjeće nošeno vjetrovima sve do tvog doma.

Otvorićeš vrata i nasmijaćeš se znam.

Skupićeš lišće i čitati riječi sve nježne koje znam.

Sjedićeš na stolici i pisaćeš na papir meni. 

Jedna riječ pa odustaneš. 

Iza stola ustaneš.

Skuhaš kafu i piješ polako.

Riječi stoje kao da čekaju svoj red da se napišu.

A u tebi pomjeraju se planine, bježiš od taštine što se nekad nastani u grudima.

Još se nadaš čudima koja tebi mene dovedu.

U tvom pogledu, odvajam sekvnce koje slažeš u filmove i riječi dolaze.

Pišeš i stavljaš pismo u kovertu.

Odlaziš do pošte, zalijepiš poštarsku markicu.

Rekao si šta ti je u srcu.

Autor teksta: Milena Vujinović

Slika preuzeta sa sajta: Pixabay