Rekao je...

Rekao je..

Ne očekuj od mene da ti budem vrijeme u nevrijeme.

Kompas u vrtlogu života, tvoja pjesma i nota.

Ne očekuj od mene da ostanem, ja odlazim niz ulicu.

Čuvaj draga taj osmijeh na licu, mene ne čuvaj u srcu.

Ako ti se neko približi, pusti da se u tvoje srce nastani.

Ne budi kao ja što bježim od ljubavi voljena.

Ostani vjerna sebi, baš onakva kakvu te znam.

Ne očekuj od mene da sa ovih usana krenu nježne riječi.

Ti znaš da sam ih djelima volio reći.

Ne očekuj od mene da se vratim u sitne sate.

Ne piši mi...čekam te.

Ko još čeka buntovnika iz daleka.

Ne očekuj da pred očima tvojim izgovorim, ja te volim.

To sam ti rekao davno i to stoji.

Ne  mjeri se izgovorenim volim te, koliko te volim.

To u meni postoji, znaju damari tvoji.

Kad me pogledaš, ti sve znaš.

Da ti riječ ne kažem, ti razumiješ.

Ne očekuj od mene uspomene ja sam ih odavno spakovao u kofere.

Stalo mi je do tebe, zato koraci moji odlaze.

Znam da je ovo sve izgovor, zar ne.

Kad voliš ne ostavljaš, već ostaješ.

Budi sigurna da sa prvim koracima koji odlaze, već nedostaješ.

Rekao je te noći u napisanim riječima da odlazi.

A ja sam znala sve ono što je prećutao između redova.

Čitala sam njegove pjesme i priče koje je pisao za mene.

I znao je, dobro je znao da osjetim sve i kada se sa tih usana riječi ne izgovore.

Rekao je svim onim sitnicama da sam u srcu njegovom imala dom.

Sjećam se te noći kad me je pogledao u oči.

Vidjela sam suze kako se pod svjetlom u očima bore da ne krenu. 

Vidjela sam njegovu sjenu kako se vraća svojim koracima prema meni.

A on, on je odlazio niz ulicu tim koracima koji još ostavljaju tragove po peronima mog srca.

Rekao je, bez da obećava. 

Ovih dana išla sam ti koracima, tvojim tragovima koje si ostavio sjećam se tog dana kad mi je rekao.

A sve što on kaže kao slagalica se slaže a naše ruke i danas se traže.

Autor teksta: Milena Vujinović

Slika preuzeta sa sajta: Pixabay