Čemu čekati, kad možeš voljeti

Letjeli su leptiri sa krilima od kišnih kapi.

Sve je dobilo smisao kada si napisao...Čuvam te.

I ostavio tu poruku na stolu, pored stavio šolju sa kakaom.

Gledala sam kroz prozore naših nadanja leptire kako lete sa krilima od sunčevih zraka.

Probudili su se iz sna koji su sanjali.

Ti i ja smo se čekali u pričama koje su pisali.

Djevojka, od papira slomljenih krila izlazi iz mastila.

Postali smo muzika i utjeha.

Čovjek od stihova čita priču o meni.

Uzima na svoje dlanove listove ne znajući da tako grli me.

Kišne kapi su padale, oči se nadale da će sunčeve zrake biti utočište leptirima.

Čovjek priča priče za laku noć, san ne dolazi krila ne zarastaju.

Djevojka od papira lječi krila muzikom iz tvog gramofona.

Vinil ploča se okreće u krug.

Na tvojim dlanovima, ostaje boja indiga.

Ja sam rođena slovima iz mastila.

Gledala sam leptire kako kišne kapi i sunce pozovu na ples.

Budni iz sna, a ti i ja u pričama od mastila.

Romantična drama utjeha za nas.

Čujem ti glas, dok leptiri lete u vrtovima od suncokreta.

I kad mi kažeš mala iz kog si svjeta dolutala u zemlju leptira.

Jesi li od vila slomljenih krila ili si od mastila zbilja moja postala?

Djevojko od papira što dolaziš kroz tipke klavira po kojim sviram.

Noćas tebe za ples biram.

Letjeli su leptiri i ja sam ih gledala dok je čovjek od stihova grlio svojim pjesmama.

Trag na usnama, kao biseri što su ih leptiri skupili da bi nas čuvali.

I čemu čekati kad možeš voljeti.

Autor teksta: Milena Vujinović

Slika preuzeta sa sajta: Pixabay