Za tebe mi smo... melodija pjesama
Rekla sam da odlazim.
Rekao si da ostanem.
Da nismo istekli, jedno- drugom sve rekli.
Ostala sam.
Otišao si ti.
Ironija jedne ljubavi.
Za tebe, mi smo bili samo putnici, crno-bijeli filmovi.
A ja sam nas uvijek vidjela u boji.
Šašava Kazablanka i Snjegovi Kilamandžara.
To su filmovi koji me na tebe sjećaju.
Skriven si u jednom pogledu na ogledalo.
A kao da si pored mene.
Tako sam te crtala Dž.
Iz sjećanja.
Za tebe mi smo bili dvije duše koje se razumiju.
Onda si rekao da me ne razumiješ.
Ironija tvojih tišina.
Dok negdje sad, prolaziš kroz tvoj grad i riječi govoriš.
Mudro ćutiš u svojim zimama, nikom ne govoriš o nama.
Rekao si znaju svi da tamo negdje postoji djevojka.
Ti sve svoje osjećaje staviš u džepove.
Tvoje ruke zime ne vole.
Kažeš da je ljubav sve što potrebno nam je.
E Dž, zašto ti bježiš od ljubavi.
Za tebe mi smo bili melodija pjesama, pisma čuvana.
U koferu ispod tvog kreveta.
Dah vjetrova, sudar svjetova i dodir dlanova.
Za tebe mi smo bili pročitano pismo, koje skrivene pregrade ima.
Za tebe, mi smo bili dobro u ljudima.
Rekao si da ostanem, ja sam ostala.
Onda si otišao ti.
Ironija riječi koje se same slažu.
I danas tvoje usne ne kažu šta ti srce osjeća.
Tjesna je nekad odjeća i svaki korak tvojih cipela.
O Dž, da li ti vjetrovi govore da redovi riječi prelaze u stihove?
Za mene, mi smo bili i ostali mi.
O Dž, da li ti vrijeme koje prolazi nešto govori?
Još te volim.
Za mene smo mi bili i ostali pogled, riječ, dodir i snaga.
Otisak traga srcu draga.
I znam dobro znam da tamo negdje isto je i kod tebe.
Autor teksta: Milena Vujinović
Primjedbe
Objavi komentar