Naći ćeš me

Stojim pred tobom i gledam te u oči.

Vraćam film, kasna noć, sjedim za stolom i večera se hladi.

Kišne kapi idu niz prozore na staklo stavim dlanove. 

I sve riječi u jedno čekanje stanu, idu isti filmovi na Tv ekranu.

Upalim radio i pustim pjesme.

Upalim fenjere od iluzije.

Umio je da me nasmije.

U morske mreže smo zapleteni. 

Stranci smo postali ti meni, a ja tebi.

Mi smo školjke što rađaju bisere. 

Umjesto njih stavim kapi kiše na dlanove.

Pa ih stavim oko vrata.

Pomjerim kazaljke sata.

A u meni ostavljeni tragovi kad proljeće dolijeće sa lastama.

Kapetane, sve stane u riječi dodir liječi.

Ustajem iza stola, ostavljam večeru da stoji.

Ako nekad dođu koraci tvoji.

Čuću ih kako prolaze kroz hodnik i dolaze za sto.

Vidjeću ti oči u noći.

Ostavio si brodove da plove.

U mrežu se ulove školjke koje skrivaju bisere.

Stavićeš mi na dlanove ruke i uzeti kišne kapi. 

Pa ih nanizati oko mog vrata.

Vratićeš kazaljke sata.

Kapetane, sve stane u poglede tvoje.

U mreže smo zapleteni ti sloboda meni a, ja sloboda tebi.

Mi smo školjke što sunce gledaju skrivene na pješčanim plažama.

Mi smo žal, čovjek i žena u protoku vremena.

Kapetan i sirena što more zamole da smiri valove.

Ostaviću tragove u sutone.

Kad svi brodovi zaplove, ti upali fenjere i naći ćeš me.

Autor teksta: Milena Vujinović

Slika preuzeta sa sajta: Pixabay