Gledaj me u oči

Gledaj me u oči i reci da ovo što sad gledamo nije srušen svijet. 

Da ćemo ga mi ljudi opet izgraditi svojim rukama.

Pogledaj me u oči a da ne skreneš svoj pogled i reci mi da je opstalo još iskrenosti u ljudima. 

Da nisu spakovali svoje kofere, otišli iz domova. 

A sve ono ljepo što imaju ostavili zaključano u tim zidovima koji sami stoje.

Reci mi da nismo prirodu ostavili samu, već da još imamo sluha za njenu melodiju.

Sve to mi reci, a onda sjedni sa mnom za sto da kao ljudi razgovramo.

Jer inače razgovaramo kao dva stranca koja pitaju za neku ulicu i šta ima novo kod nas.

Pričaj mi jer želim čuti tvoj glas i kako se osjećaš, ne kako si, već šta je u tebi.

Nemoj mi pričati o tome kako si dobro.

Jer slike koje postaviš na beskonačne tragove u vremenu prelistanih priča nisu odraz tebe.

To su maske koje odaju više nego da ti lice pravo vidim.

Autor teksta: Milena Vujinović

Slika preuzta sa sajta: Pixabay