Gledaj me u oči

Gledaj me u oči i reci da ovo što sad gledamo nije srušen svijet. 
Da ćemo ga mi ljudi opet izgraditi svojim rukama.
Pogledaj me u oči a da ne skreneš svoj pogled i reci mi da je opstalo još iskrenosti u ljudima. 
Da nisu spakovali svoje kofere, otišli iz domova. 
A sve ono ljepo što imaju ostavili zaključano u tim zidovima koji sami stoje.
Reci mi da nismo prirodu ostavili samu, već da još imamo sluha za njenu melodiju.
Sve to mi reci, a onda sjedni sa mnom za sto da kao ljudi razgovramo.
Jer inače razgovaramo kao dva stranca koja pitaju za neku ulicu i šta ima novo kod nas.
Pričaj mi jer želim čuti tvoj glas i kako se osjećaš, ne kako si, već šta je u tebi.
Nemoj mi pričati o tome kako si dobro.
Jer slike koje postaviš na beskonačne tragove u vremenu prelistanih priča nisu odraz tebe.
To su maske koje odaju više nego da ti lice pravo vidim.
Autor teksta: Milena Vujinović
Slika preuzta sa sajta: Pixabay



Primjedbe

  1. Matija Gerić9. srpnja 2025. u 04:31

    Ti ne bježiš od teških pitanja ,nego ih postavljaš direktno ! A za to treba snaga ! Snažan tekst !

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Milena Vujinović9. srpnja 2025. u 08:45

      Zanimljivo, da je nekoliko komentara za priče koje još pišem. Koje slažem dio po dio.

      Izbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Noćas ću ti reći

Slika
Noćas, kad zaspi grad, nek te vode ulične svjetiljke. Čućeš moje korake. Noćas ću ti reći sve što mi je u srcu. Ti ćeš čuti melodiju. Vidjećeš let leptira. Ja ću te pogledati u oči i znaću da isto osjećaš kao i ja. Ti si moj plamen u tamnim noćima. Noćas, kad tišine šapnu moje ime i kad se raspu rime. Stavi ih na dlanove. Probudi snove i filmove. Biću tu u tvom vremenu. Ulični umjetnik slikaće dvoje u ulici. To ćemo biti ti i ja, draga. Godinama kasnije ući ćeš u galeriju i vidjećeš tu sliku. Bićeš poznata likom ulčnom umejtniku.  Jer taj tvoj osmijeh u očima se ne zaboravlja. Nosićeš šal oko vrata.  Prići ću t i reći ćeš mi dobro ti stoji kravata. A nećeš me prepoznati. Pomsliću u sebi, koliko puta će nas vrijeme upoznati. Stajaćemo pred slikom na kojoj smo ti i ja. Vidjeću sjaj u tvojim očima. Poželjeću da te zagrlim. Gledaću te u haljini kako prolaziš kroz galeriju i te tvoje oči koje se smiju. Noćas, kad se romantika pretvori u putnika ići ću ulicom sa najboljim drugom i l...
Pročitajte više

Zalutala

Slika
Pronašla sam u ostavljenom svijetu jedno zrno nade.  I baš često iz tog zrna nade raste novi svijet. Obnavlja se duša, oči gledaju kroz sjećanja i traže dom u kom su znale pronaći mir.  Dani prolaze, a snagom koju pronađem idem. I ne znam, kad ti kažem, ne znam gdje sam zalutala u ovim prostorima. Jesam li putovala kroz vrijeme ili stojim u tom krugu i okrećem se  kao kazaljke sata, a ne izlazim iz mehanizma. Zalutala sam, mada znam gdje idem.  Pronalazim po zavojitim putevima svoje staze.  Ne želim biti rob vremena, iako nas ponekad kao vrtlog povuče u svoj svijet. Kao Alisa pronađem svoje skrovište, ispletem neku realnu bajku, postavim scenografiju i odigram koreografiju. Nasmijem se kakav sam virtuoz postala. Znate, vi čitate ove ispisane redove i čine vam se kao razbacana slova  što se drže nitima i čine riječi. Ove misli su džemperi koji umiju ugrijati u hladnim noćima nadolazeće zime. I za zimu sam smislila zagonetke, čik da ih odgonetne. Zima i ja se...
Pročitajte više

Sve mogu reći ruke

Slika
Kažu da sam izmaštana priča. Putnik bez vodiča. Kažu da fotografišem pauka dok mrežu plete. I čuvam ptice kad jutrom u dvorište slete. Kažu da pišem po ulicama priče.  Sunce ih zapamti, kiša ih sakrije. Rijetki ih pročitaju dok noću skitaju. U nekim svojim mislima i samoćama. Tada njihove stope pokupe riječi sa ulice. Tako priča po priča putuje. Kažu da sam skrivena u nekim neznanim zemljama. I da je sjeverni vjetar drug mojim rimama. Kažu da me ne možeš stići i da sam ja priča u priči. Iz knjige u knjigu putujem, sa pticama drugujem. Ne pitaj me ko sam i gdje stanujem. Gdje dane danujem, gdje noći noćivam. Vila sam i ništa me ne pitaj. Reći će ti da sam zagonetka o kojoj ne možeš ništa znati. Ja sam slobodna kao vjetar sa kojim ti ne znaš plesati. Reći će ti gdje stanujem, a ne znaju ni oni. Gdje putuju mog voza vagoni. Do mene ne stižu telefoni, pozivi i poruke. Ja samo znam da sve mogu reći ruke. Reći će ti da ne gledaš mape i ne tražiš moje korake. Jer gdje da pronađeš pisca sk...
Pročitajte više