Ljeto si moje jeseni

To što smo htjeli jedno drugom reći, rekli bi pjesmama.

Čuvali tajnu na usnama.

Bile bi nam to mape za korake. Da tvoj pogled, moj pronađe.

Čekam te tamo gdje staju vozovi. Ni ljeto ni jesen u meni.

Mirišu prvi taktovi jeseni. Ulicom putuju pečeni kesteni.

A ni ljeto ni jesen u meni.

Ljubav dođe kao grožđe.

U nama zri onako s jeseni.

Misliš li o meni to se ne pitam.

Još skitam onim drumovima u kojim tvojih koraka ima.

I sjedim satima pred tvojim vratima.

Sve kao hrabar sam da pokucam i da ti vrata otvoriš.

O kako netaktično od mene i to tako u jesen uvjek krene.

A ljeto si za mene.

Onda si se kao jesen u moje biće ušunjala.

I tu si ostala.

Tražim te tragovima vozova.

Moja si karta i pjesma moja.

A šta sam tebi ja, moja malena?!

Iz tvog stana dolazi muzika, ja sam plesač ispod tvog prozora.

Izađi pa mi pokaži korake. Da plešem sam, priznaćeš, to ne ide.

Spušta se veče na tvoje prozore, a ja za tebe slikam sutone.

Izvini ako sam ti povrjedio osjećanja.

Ima tih dana, kad sam stranac i sam sebi.

Da me vidiš takvog, vjeruj voljela me ne bi.

Ako me i voliš uopšte?

Ja to onako iz alegorije govorim da ti umjetnost voljena tebe predstavim.

Sad, ako mi dozvoliš ja bih da nastavim sa govorom kako sam oduševljen tobom.

Nema tu lažne skromnosti, sve što govorim, govorim iz ljubavi.

Reci mi gdje danas možeš sresti ovkavog romantičnog čudaka, koji naglas govori da te voli.

To što smo htjeli jedno drugom reći, rekli bi onako s jeseni, kad je počelo sve između tebe i mene.

Darujem ti stihove koje pišu listovi i vjetrovi.

Septembar je, čekam te, tamo gdje se čuju vozovi. Pjesma si u meni postala.

To što smo jedno drugome, to naše usne govore dok gledamo sutone.

Ni ljeto ni jesen u nama.

A opet, ti znaš da mi pripadaš, kao što ja pripadam tebi.

Ljubav u nama zri, ljeto si moje jeseni.

Autor teksta: Milena Vujinović

Slliak preuzeta sa sajta: Pixabay