Mrva zbilje na dlanovima

Ljudi žive šarene laže.

Ljubav i sreću preko ekrana traže.

Koliko je tu lažnih slika i šta se skriva iza nasmijanog lika?

Ljudi  žive idile, ja čuvam mrvu zbilje na dlanovima i stojim sa ožiljcima svojim.

Idu na putovanja, a ćute unutrašnja stanja.

Pitam se, ako si izvan objektiva i ekrana, je li ljepota duše manja?

Šta se krije iza šminke, kad padnu sve krinke.

Savršene crte lica, kao sa naslovnica, samo su lažna skica.

Osmjesi kao flasteri, ljudi su postali posteri.

Ako u tebi nema boje, filteri za dušu ne postoje.

Ljudi zavole slike, tragove šminke i ljepe riječi što kroz ekran putuju.

Šta kad se oči sretnu sa očima, a ta slika nije slika koju su gledali.

A riječi nisu riječi koje su slušali i čitali.

Ja biram da svoju melodiju sviram.

Lice bez šminke i bez krinke, lice što zna sunce i vjetrove kako miluju obraze.

Ljudi žive listane ekrane i skrivaju svoje rane.

Šta se skriva iza flastera i postera koje postave.

Pitam se da li stvarni ljudi postoje?

Kakve su tišine u četiri zida kad ostave ekrane sa strane.

Kad pogase ekran, čuvaju li mrvu zbilje, slušaju li ptice.

Pogledaju li u ogledalu svoje pravo lice.

Ja biram da svoje slike slikam i pišem svoje riječi.

Ono što jesam, to ću reći.

Sve više otuđeni ulicama hodaju dok u ekrane gledaju.

Zastanite ljudi probudite u sebi sve ono što jeste.

Znate li gdje ste?

I dok slikate sliku svog lika kao iz stripa izmišljate svijet i svoje romane.

Da li znate svoje svjetlosti i tame.

Da li pišete ono što zaista jeste.

I  jeste iskreni u svojim rječima i djelima.

Ili je to samo iluzija u koju ste se zapleli.

Da li biste vidjeli sebe kad bi pred ogledalo sjeli?

Ja biram da osjetim kako priroda šapuće i kako se ljudi zagrle, onako odistinski ne preko ekrana.

Umjesto lažnog svjetla čuvam ljepotu noći i dana.

Kad se pogase svjetla pozornice i kad pogledate svoje lice u ogledalu i staklu prozora 

da li ste sretni i je li pored vas taj glas što ga čujete kako putuje preko daljina.

Ne i dalje ste u svjetu svojih tišina.

Šta kad se razbije iluzija a slika koju gledate nije pored vas, jer sami i ovaj put za sto sjedate.

Prije nego se otuđite od srca svog, čuvajte mrvu zbilje na dlanovima.

Ljubav i sreća nisu na ekranima to je u ljudima koji pored vas prolaze.

Samo stvarni ljudi stvarno zagrle.

Autor teksta: Milena Vujinović

Slika preuzeta sa sajta: Pixabay