Šapat sa usana poruka odaslana

Šapat vjetrova, eho koji se prelama, riječ koja se ponavlja, a meni tako nova, iznova.
U snu se tvoj glas čuje kako govori:
Kroz puteve od snjegova, kroz sve hladne zime i daljine pronađi me.
Znam da si toliko jaka da pređeš taj put, skriven sam i potpuno sam, ovdje za tišine samo znam.
Idem, srce vodi, duša zna, sve putanje i kad tragova nestane,
ono ne odustaje tebi putuje, tvoj glas čuje.
Kad sa tvoga ramena ptica odleti, ti se sjeti da ka meni leti.
Neka me ona tebi dovede i kroz oluje provede.
Po arhipelagu duše slažemo kolaže, dok se ruke traže.
U kući bez zidova, samo prozori postoje. Čujem po toj kući korake tvoje.
Kad dođem ti ćeš čuti moje. Pokucam na vrata i otvaraju se odaje.
Kroz paučinu prolazim do tebe dolazim. Sreli su se pogledi.
Na stolu knjiga zatvorena, ti je otvaraš vjetar pomjera stranice, na našim ostaje, neko točak pokreće...
Predmeti lebde u zraku jedino se oči vide u mraku.
Ta dva fenjera zelene boje u mislima mojim godinama postoje.
Kao da me prate, i uvijek mi se vrate da me podsjete kako se sreće osjete.
Za stolom stojimo ptica na ramenu mom, sve piše na ogledalu tom, ogledalu sa porukom.
Ovo nije naš dom, ovo su naše stranice, kad rukama dotaknemo jedno drugom lice.
Sve se riječi kažu, kad se kolaži slažu.
Iz knjige likovi ožive i vidim ptice mlade na dlanove što nam sletiše, ti znaš volim te još više.
Niko ne može da obriše, ono što u mom srcu piše, ni tragovi godina, jer piše urezanim slovima na dlanovima i usnama.
Prašina na stolu, prstima miješamo boju i oslikavamo rukama platna.
A onda se ta platna spoje i postanu odraz ljubavi tvoje i moje.
Usklađene boje, za dvoje koji se vole. Putuju kazaljke sata iza zatvorenih vrata.
Pronašli smo jedno drugo u ovom malom kutku sreće, a rekli su da se duše naše više naći neće.
I mjesec otkriva svoj sjaj, ništa ne pitaj, svi odgovori će doći u ovoj noći.
Nosimo nevidljive naočale za svijet koji umije da ne razumije osjećaje.
Instalacija prostora i prirode se nadovezuje. Stabla drveća u teglama, pod sjenom mjeseca.
Šapat odzvanja od stakla prozora, ispod nebeskog svoda.
Nasloni glavu na rame moje, odspavaj, odmori oči tvoje, dok oluje u tebi traju, moje ruke te čuvaju.
Brišem ti suze koje idu same, budi tu blizu svijetlosti, daleko od tame.
Budiš se iz sna, ploviš lukom nemira. Zagrli me i ne brini.
Radio istu pjesmu na naš podijum postavlja, briše se prašina i ispisana su na stolu slova prstima.
Nasred sobe dvoje stoje, jedno drugom ruke pružaju, ti trenuci kao vječnost traju naše duše se prepoznaju. Oči nas odaju.
Svaki nemir nestaje, tu sam, meni se od tebe ne rastaje.
U ovoj korelaciji i zvjezdanoj konstelaciji naša ljubav platna boji.
Dok putuju stranci u noći, mi gledamo u nebo zvijezdano, odavno se znamo.
Kroz vrijeme što prolazi, duša, dušu uvijek nalazi. Šapat sa usana poruka odaslana.
Iznad krova ptice pustili smo ih da lete i odu na slobodu.
U nanosekundama fluoroesencija osjećaja probuđeni ti i ja.
Realna slika kuće neobičnog oblika.
Likovi u knjizi spavaju oni priču znaju, neka je pisci zapišu, pjesnici opjevaju kroz stihove, slikari u slike pretvore, našim bojama oboje.
Kad se u zoru prozori otvore vidim te oči zelene pramenovima kose prekrivene, meni otkrivene, gledam ih sa ljubavlju i one gledaju mene.
Kad dotakneš moje lice nježnim rukama poput pamuka, osjetim sigurnost i mirnu luku u zagrljaju koji traje, tu pored tebe ova djevojka ostaje.
Sjene skrivene iza zastora, nema oluje, pjesma sa radija se čuje, ona naša što je cijele noći svirala, dok je duša, duši puteve otkrivala. U dubini tvojih očiju gdje se sve sreće kriju, na tvojim usnama gdje se sve ljepote riječi otkriju, na tvojim crtama lica pišu, sve tvoje dobre i loše strane, a sve to u jednu riječ koja se zove ljubav stane.
Autor teksta: Milena Vujinović
Do sljedeće priče: Veliki pozdrav dragi čitaoci!
Slika je preuzeta sa interneta.





















Primjedbe

  1. Suncokret moja, evo ruke za srećan kraj. Nježno, romantično, duhovno, prosvjetljeno... "Love is in the air..."
    Obradovala si Ariel ovim tekstom do treće galaksije i nazad...*:)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala Ariel! Kad riječi nađu put, one idu.
      Drago mi je da ti se sviđa tekst.
      Hvala na podršci za sve priče i za ovu.
      Kako si ti to lijepo rekla prijateljice, da sam sretna poput djeteta.
      Sa Merkura ti mahovina Suncokret.:)

      Izbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Kaži šta osjećaš

Zamisli

U skerletu od ljubavi