Onda kad ti kažem da te...volim

Zatvorimo oči, neka nam vjetar zamrsi misli i neka ih nosi.
Tako povezane da postanu dio tebe i mene.
U tvojoj kosi i mom šeširu mađioničarski trikovi.
Stvori se magnetno polje kad se ruke spoje i usne dotaknu.
Osjetiš li pod prstima i na usnama molekule emocija?
I kako te molekule ljubav projektuje.
Mi smo astronomi, u noćno nebo gledamo teleskopom naših osjećanja.
Posmatramo možda nam iz Svemira dojave neke pojave.
Nebeska navigacija fiksira poziciju dok zvijezde putuju, pitam se gdje dva bića poput nas stanuju?
Dva bića koja ne odustaju, dva bića koja se vole i vjeruju da svijet može biti bolje.
Baš sad polako tone u san ovaj grad i nakon nekoliko trenutaka...
Zaspale su sve tišine u nebeskom svodu, tražile od nas da svojim putem odu.
Izgleda ova noć kao romantična stvar, ali mi smo ipak drugačiji par...
Nama su brojevi na satu, slobodne ptice u jatu.
Nama zvijezde slete na krovove dok hranimo golubove.
Kad juče probudi sutra oni zajedno dočekaju budni jutra,
tebi i meni svijetlost i tama budu jedna slika sa dva rama.
U teatru se uloge zamijene, glumci u publici, publika na sceni.
Gitara pjeva, pjesma svira. Kad suđe počne da govori, zvijer se u princa pretvori.
Ne ponavljamo dane po istom rasporedu, svaki dan avanture nas negdje odvedu.
Pod vedrim nebom  kad oči zatvorimo i otvorimo pred nama je more.
Naš brod i jedra plove, snove u mreže love.
Pa onda iste pustimo da lete i pronađu dom tamo gdje žive ljudi, da budu u ljubavi.
Posjetimo djecu koja u domu žive i pravimo sa njima figure od plastelina.
Onda ti od drveta igračke izradiš, ja ih obojim pa im poklonimo.
Kad vidimo njihovu sreću to su trenuci kakvi se pamte.
Skuhamo im obrok, gledam te kako se igraš sa njima praveći čarolije od tijesta.
Na tvom licu ima brašna. I djeluje smiješno tvoja košulja i leptir mašna.
Dovoljno je samo da se pogledamo i sve znamo. Kada bi mogli dom da im pružimo?
Provedemo sa njima neko vrijeme, pričaju nam svoje želje, školske probleme i kako već imaju simpatije.
Onda im donesemo kolače koji vole.
I gledamo kako ta djeca svojom dobrotom naše duše oboje.
Posmatram te kako im pričaš priče za laku noć i smišljaš neobične svjetove i sam se pretvoriš u dijete.
Kada novi dan dođe poneka suza nam zaiskri u očima, jer idemo od malih drugova.
Mašu nam i drže igračke u rukama. A mi imamo osmijeh na licu.
Poželimo im sreću i da pronađu topli dom, sretni jer smo ih sreli na putu tom.
Hodamo ulicama pričamo sa ljudima koji vjeruju i sanjaju.
Traže nekog da ih razumije i ruku da im pruži, da ih kao ljude vidi.
Provedemo nekoliko dana sa njima i onda spakujemo stvari krenemo put planina, pješačimo danima.
Pripremimo šator i za spavanje vreću.
Posmataramo zvijezde koje se vežu gravitacijom i postaju binarne, a mi znamo da su stvarne.
Noć odiše mirom i tišinom uskoro će ponoć...
Nemoj da se moje patike pretvore u cipele. Draže su mi moje skejterice.
Tvoj i moj svijet neke druge snove sniva. Ponekad se skrivam i ćutim, a ti to razumiješ.
Ne pitaš, jer znaš, proći će...
Ili je bolje sanjaru da ne otvaramo tu priču staru, a novu...
Ona se nikad nije zatvorila, isto kao što se bundeva u kočiju nije pretvorila.
Ti znaš da me ljudska taština povrijedila. A ti tako nježno odagnaš sve i budeš kraj mene.
Volimo čokoladne bombone, podijelimo ih nas dvoje, pola tvoje, pola moje.
Na biciklu me kući dopratiš, kino platno postaviš, iz džepa paket kokica izvadiš.
Pokreneš neki stari crno - bijeli klasik. Znam da si u duši romantik.
Tvoj sako sa dvije fleke na rukavima prišivene, meni proslijediš da ugrije mene.
A znam da i tebi hladno je...
Jedan rukav obučeš ti, drugi ja, i izgledamo kao smiješna lika dva iz nekog filma.
Ako me budeš pitao, zašto te volim?
Reći ću ti da te Volim, jer vidjeh cijeli svijet u očima tvojim.
Vidjeh dobrotu koja taj svijet ljepšim čini, s' tobom je lijepo biti u tišini,
donijeti ljudima sreću, plesati po kiši, putovati i lutati, filmove gledati i knjige čitati.
Sa tobom je lijepo novi dan dočekati, zvijezde dotaknuti, sa tobom je lijepo po pijesku bos hodati.
Zatvori oči i zagrli sve ono što vidiš u meni, zagrliću sve ono što vidim u tebi.
Lete golubovi prenose poruke ljubavi onda kad...
Kad ti kažem sve što rekla nisam, a osjećam. Neću pobjeći u minut do ponoći.
Otvaram oči i vidim tebe kako se smiješ i suze otputuju, a osmijesi na moje lice doputuju,
onda kad... na gitari tvoji prsti sviraju.
Noćas padaju meteori i otvaraju se obzori, znam da postoje prozori, kroz koje ljubav prolazi.
Uvijek smo u potrazi, a ne vidimo oko nas. Tako sam čula u prolazu tvoj glas, kad si svirao u ulici na akustičnoj gitari.
Tog trena sam zastala i uz tebe ostala.
Sve ti ovo govorim na pozornici teatra, otvoriću ti  moje duše vrata, onda kad ti kažem da te... volim.
Tad vidjećeš sve u očima mojim, vidjeću sve u očima tvojim.
Autor teksta: Milena Vujinović
Do sljedeće priče: Pogledaj oko sebe, možda neko traži baš tebe!
Slika je preuzeta sa sajta:  Pixabay