Plašt za sanjare
Otkazani letovi, porušeni svjetovi.
Dan postao noć, noć postala dan. Ogrnuta plaštom, oslobođena maštom.
Složeni valovi prikazani, mi smo virtuozi, talent i umijeće jedno, drugo susreće.
Izdvajam iz svog bića dijelove, one polomljene na dlanovima sastavljam.
One još uvijek spojene oporavljam, trebaće mi, znam...
U staklenim bocama voda, sviram, zvuk odjekuje, moje biće očekuje.
Očekuje melodiju koja razumije harmoniju u neskladu.
Gledam kroz prozor prašina egzisitira, ona me skriva.
Otvoriću vrata kad svi budu spavali u tom vanjskom svijetu.
Onda ih zaključati, a zidovi te kuće učiniće nemoguće.
Spojiće se i nestati kao da nisu postojali.
Nema ovdje mnogo ljudi, godinama ih nisam srela u velikom broju.
Kad ih sretenem malo riječi kažu, tek nekoliko, da emocije ne pokažu.
Sve su to samotni putnici.
Usamljeni nisu sami, distopijska fikcija. Stvorena vizija jednog prostora.
Uspijem pročitati sa tih lica odraz njihovih snova.
Živi se noć, nema sna. Dan je plan kom težimo, redovno ga bilježimo, zapravo ga istinski ne živimo.
Nema tu mnogo kilometara za prijeći, ali ti kilometri su najveće daljine blizine.
Ko sam ja?
Ja sam... stajala na vrhu zgrade, bez ograde i gledala ljude koji prolaze uzela kofere, spustila se pomoću užeta i odlučila da odem izvan ovog okruga.
Zašto sam tako odlučila?
Svako zašto ima svoje zato, pa i ovo moje.
Da ti objasnim sebe...
Kako da ti objasnim, ono što ni sama ponekad ne razumijem.
Mogu ti reći tek toliko, da sam kao i ostali, ovdje preostali, oni su ja, ja sam oni.
Plačem, smijem se, spavam, budim, padnem, ustanem, naučila da istrajem, kad svi misle da ću da odustanem.
Usmjerim misli ka pogledu na sačuvani dio zelenila i izađem iz sivila.
U meni, nema sivila. Priznaj bilo bi to previše, sivilo u meni, sivilo izvan mene.
Trebaš vjerovati ljudima, jedni drugim smo potrebni.
Jer, ako ne vjeruješ teško sam druže putuješ.
Naravno da postoji dio koji trebaš sačuvati u sebi.
Ovaj plašt na meni...
On je posebna priča koja se strancima ne priča.
Ti nisi stranac, razmjenili smo riječi pa ti dio priče mogu reći.
Bila je hladna noć, noć kad ti zima živi pod prstima, a inje na usanama.
Imala sam topli džemper, sentimentalna vrijednost, (rekli bi) meni je taj džemper bio više, toplo ognjište i nalazište. Isplele su ga drage ruke.
Jedina uspomena koja obeća da moje biće još uvijek osjeća.
Taj džemper me spasio, grijala me je ljubav upletena u niz petlji.
Brojala sam petlje na tom džemperu kad nije bilo ni traga čovjeku.
Računala sam formulama kako je ta uspomena nastala.
Da prođu te duge i hladne noći, u samoći ovog svijeta koji uspavan šeta.
Čuje se djetlić kako kucka u koru drveta. Budi svijet da probuđen hoda.
Te večeri snijeg je padao, pahulje su prekrile džemper, hladnoća je prodirala.
Plašt sam pronašla u jednoj kutiji izgubljenih stvari.
Na njemu bijaše zihericom prikačena poruka.
Pisalo je sljedeće: Ovaj plašt je istkan od snova. Čekao je tebe, jer plašt od snova nose sanjari.
Dok bude kod tebe, za svakog čovjeka kog budeš srela učini nekoliko dobrih djela.
Bili oni stranci ili ne, prozbori sa njima riječi, sve drugo plašt će ti sam reći.
Ne riječima, jer ne umije da priča, jednostavno ćeš znati i osjećati kako im trebaš pomoći.
Kad dani postanu noći, a noći postanu dani, ljudi jedni, drugima strani, ti čovjek ostani.
Kreni putevima i pomozi ljudima.
Čuvam tu poruku da je proslijedim novom nosiocu plašta.
On odluči kad je vrijeme da se oprašta i odlazi nekom drugom da ljepši svijet izmašta, u stvarnost pretvori. Rekoh sovi da zatvori okrug i otvori novi krug gdje će ljudi dolaziti.
To je tek dio priče što se plašta tiče. Sve ostale priče su skrivene u njegove osnove i potke.
Svaka priča utka se i rijetki ih pročitati mogu. Samo oni koji su ga nosili poznaju simbole.
Svanjiva, doduše, ovo je noć po novom računanju. Preokrenula se planeta prijatelju.
Sanjari još sanjaju i ne odustaju od toga da se sve vrati u vrijeme prije ovoga.
Opet znam, povratka nema u prostoru dilema. Ima samo novih svijetova i djetlić koji kucka u koru drveta. Poželimo toplinu kreveta, obrok onako ljudski i da zagrlimo onog kog volimo.
Idem sad... ti misliš da priča nije ispričana i da su to sve dijelovi nepovezanih misli.
U pravu si. Jer moje misli ni plašt nije povezao, niti, o meni više od tebe saznao.
Jer gdje da vjeruješ djevojci koja strahu gleda u oči i uvijek se s' njim suoči.
Koja ostane, kad svi odu, a smišlja plan u hodu.
U led pretvori vodu i isti otopi, mene čuvaju oklopi dobro nadograđeni.
Dan dolazi, a ustvari noć izlazi na scenu, sad me vidiš ali nestaću, u trenu...
Gore vatre, vidiš trag plamenu ostavljam ti sovu na ramenu.
Sanjari su alternativa, djevojka se iza plašta skriva, dan, noću svoje tajne otkriva.
Ostavljam plašt u kutiji, pišem poruku na hartiji, zihericom prikačim, drugu odjeću oblačim.
Sljedeće zime nosiće ga neko drugo ime. Sova leti let, u okrugu nađi realnost drugu.
Plašt obuci novi si nosilac piše ti na poruci, koju držiš u ruci.
Dan postao noć, noć postala dan, sanjar si, sanjar sam...
Do sljedeće priče: Budite sanjari.
Veliki pozdrav dragi čitaoci.
Autor teksta: Milena Vujinović
Slika preuzeta sa sajta: Pixabay
Dan postao noć, noć postala dan. Ogrnuta plaštom, oslobođena maštom.
Složeni valovi prikazani, mi smo virtuozi, talent i umijeće jedno, drugo susreće.
Izdvajam iz svog bića dijelove, one polomljene na dlanovima sastavljam.
One još uvijek spojene oporavljam, trebaće mi, znam...
U staklenim bocama voda, sviram, zvuk odjekuje, moje biće očekuje.
Očekuje melodiju koja razumije harmoniju u neskladu.
Gledam kroz prozor prašina egzisitira, ona me skriva.
Otvoriću vrata kad svi budu spavali u tom vanjskom svijetu.
Onda ih zaključati, a zidovi te kuće učiniće nemoguće.
Spojiće se i nestati kao da nisu postojali.
Nema ovdje mnogo ljudi, godinama ih nisam srela u velikom broju.
Kad ih sretenem malo riječi kažu, tek nekoliko, da emocije ne pokažu.
Sve su to samotni putnici.
Usamljeni nisu sami, distopijska fikcija. Stvorena vizija jednog prostora.
Uspijem pročitati sa tih lica odraz njihovih snova.
Živi se noć, nema sna. Dan je plan kom težimo, redovno ga bilježimo, zapravo ga istinski ne živimo.
Nema tu mnogo kilometara za prijeći, ali ti kilometri su najveće daljine blizine.
Ko sam ja?
Ja sam... stajala na vrhu zgrade, bez ograde i gledala ljude koji prolaze uzela kofere, spustila se pomoću užeta i odlučila da odem izvan ovog okruga.
Zašto sam tako odlučila?
Svako zašto ima svoje zato, pa i ovo moje.
Da ti objasnim sebe...
Kako da ti objasnim, ono što ni sama ponekad ne razumijem.
Mogu ti reći tek toliko, da sam kao i ostali, ovdje preostali, oni su ja, ja sam oni.
Plačem, smijem se, spavam, budim, padnem, ustanem, naučila da istrajem, kad svi misle da ću da odustanem.
Usmjerim misli ka pogledu na sačuvani dio zelenila i izađem iz sivila.
U meni, nema sivila. Priznaj bilo bi to previše, sivilo u meni, sivilo izvan mene.
Trebaš vjerovati ljudima, jedni drugim smo potrebni.
Jer, ako ne vjeruješ teško sam druže putuješ.
Naravno da postoji dio koji trebaš sačuvati u sebi.
Ovaj plašt na meni...
On je posebna priča koja se strancima ne priča.
Ti nisi stranac, razmjenili smo riječi pa ti dio priče mogu reći.
Bila je hladna noć, noć kad ti zima živi pod prstima, a inje na usanama.
Imala sam topli džemper, sentimentalna vrijednost, (rekli bi) meni je taj džemper bio više, toplo ognjište i nalazište. Isplele su ga drage ruke.
Jedina uspomena koja obeća da moje biće još uvijek osjeća.
Taj džemper me spasio, grijala me je ljubav upletena u niz petlji.
Brojala sam petlje na tom džemperu kad nije bilo ni traga čovjeku.
Računala sam formulama kako je ta uspomena nastala.
Da prođu te duge i hladne noći, u samoći ovog svijeta koji uspavan šeta.
Čuje se djetlić kako kucka u koru drveta. Budi svijet da probuđen hoda.
Te večeri snijeg je padao, pahulje su prekrile džemper, hladnoća je prodirala.
Plašt sam pronašla u jednoj kutiji izgubljenih stvari.
Na njemu bijaše zihericom prikačena poruka.
Pisalo je sljedeće: Ovaj plašt je istkan od snova. Čekao je tebe, jer plašt od snova nose sanjari.
Dok bude kod tebe, za svakog čovjeka kog budeš srela učini nekoliko dobrih djela.
Bili oni stranci ili ne, prozbori sa njima riječi, sve drugo plašt će ti sam reći.
Ne riječima, jer ne umije da priča, jednostavno ćeš znati i osjećati kako im trebaš pomoći.
Kad dani postanu noći, a noći postanu dani, ljudi jedni, drugima strani, ti čovjek ostani.
Kreni putevima i pomozi ljudima.
Čuvam tu poruku da je proslijedim novom nosiocu plašta.
On odluči kad je vrijeme da se oprašta i odlazi nekom drugom da ljepši svijet izmašta, u stvarnost pretvori. Rekoh sovi da zatvori okrug i otvori novi krug gdje će ljudi dolaziti.
To je tek dio priče što se plašta tiče. Sve ostale priče su skrivene u njegove osnove i potke.
Svaka priča utka se i rijetki ih pročitati mogu. Samo oni koji su ga nosili poznaju simbole.
Svanjiva, doduše, ovo je noć po novom računanju. Preokrenula se planeta prijatelju.
Sanjari još sanjaju i ne odustaju od toga da se sve vrati u vrijeme prije ovoga.
Opet znam, povratka nema u prostoru dilema. Ima samo novih svijetova i djetlić koji kucka u koru drveta. Poželimo toplinu kreveta, obrok onako ljudski i da zagrlimo onog kog volimo.
Idem sad... ti misliš da priča nije ispričana i da su to sve dijelovi nepovezanih misli.
U pravu si. Jer moje misli ni plašt nije povezao, niti, o meni više od tebe saznao.
Jer gdje da vjeruješ djevojci koja strahu gleda u oči i uvijek se s' njim suoči.
Koja ostane, kad svi odu, a smišlja plan u hodu.
U led pretvori vodu i isti otopi, mene čuvaju oklopi dobro nadograđeni.
Dan dolazi, a ustvari noć izlazi na scenu, sad me vidiš ali nestaću, u trenu...
Gore vatre, vidiš trag plamenu ostavljam ti sovu na ramenu.
Sanjari su alternativa, djevojka se iza plašta skriva, dan, noću svoje tajne otkriva.
Ostavljam plašt u kutiji, pišem poruku na hartiji, zihericom prikačim, drugu odjeću oblačim.
Sljedeće zime nosiće ga neko drugo ime. Sova leti let, u okrugu nađi realnost drugu.
Plašt obuci novi si nosilac piše ti na poruci, koju držiš u ruci.
Dan postao noć, noć postala dan, sanjar si, sanjar sam...
Do sljedeće priče: Budite sanjari.
Veliki pozdrav dragi čitaoci.
Autor teksta: Milena Vujinović
Slika preuzeta sa sajta: Pixabay
Primjedbe
Objavi komentar