To ti je, što ti je, kad te ljubav pronađe...
Sjede dvoje, jedno, drugom preko puta...
Pogled luta, a pogledi govore, šta će biti kad se u riječi na usnama pretvore.
Isti prostor, iste stvari, a ustvari...oboje sanjari.
Ne daju da utisak pokvari otisak ostavljen, kao sto postavljen.
Večera se hladi, dvije čaše do pola pune, brod tone, suze rone, duboko je more za izgovore.
Ne nije to taj film, pogrešna traka u video rekorderu, mijenjamo atmosferu.
Idemo ispočetka, od nekog novog retka.
Čitamo uloge, živote scenaristu ne traži u priči o nama statistu.
Znam, zvuči filmski, nas dvoje igramo timski.
Filmske montaže, u ovoj prostoriji smo kao jedno, izvan nje naše duše se traže.
On...
To ti je što ti je, kad te ljubav pronađe i opije.
U hladnoj noći kad te drago biće zagrljajem ugrije, toplom dekom pokrije, smislom za humor nasmije.
Kad pjesmu na radiju pokrenu i sat naviju da zvoni probudiću se tada... samo me pusti da ti kažem ovo što ću ti reći sad...
Znaš kad sam te sreo odustati od ljubavi sam htio, ostavljen od svih sam bio.
Sjećaš se kad sam ti rekao kako osjetim na dlanovima vodopad da se sliva, tada sam se pitao u sebi šta ova djevojka skriva? Gledao te kako snivaš, mislima ti slao lijepe snove, pitao kako se tvoja tuga zove?
Šta li te toliko povrijedilo da s' vremenom nije izblijedilo, već duboki trag ostavilo.
Sad... mastilo razliveno u karikature koje po sobi žmure.
Zaspao sam sinoć draga, sanjao te u nekoliko boja.
Smijao se na ludosti tvoje, čuvao te u naručju svom, pronašao u tebi dom.
Lutao, tražio, stanovao u hladnoj i praznoj sobi, godine suše, trebala je kap vode da dopre do ove duše. Sretoh tebe i soba poče da se puni stvarima i dobiva neku toplinu. Zamijenila si osmijehom onu praznu tišinu.
Sklonila sa moje duše prašinu, sve u meni sortirala, a nisi me mijenjala.
Pustila si me da budem ono što jesam, razumjela i prihvatila jednog lutalicu sa sjetom na licu.
Ona ...
To ti je što ti je kad nekog zavoliš.
Kad sam tebe srela, bježala sam od svih, rasula po neki stih na listovima jeseni, onog trena kad si ti krenuo prema meni. Htjela sam otići u bespuća. Ti si uspio u meni tu nit pronaći i dotaći.
Tada poželjeh pored tebe ostati...
Sad... po ovoj sobi razlila su se mastila otporna na vodu i žele da odu...
Stavi na dlanove te tragove obojimo zidove i oslikajmo po licu naše duše razglednicu.
Nježno, tiho pa nečujno...
Noćas nisam spavala, jer sam u tvom snu budna bila.
Čula sam u daljinama neko zove ljubav u nama.
Kad zapjevaju listovi što ih pokreću vjetrovi...ti samo tu ostani.
Jesmo li znali kad smo se prepoznali, da će naše duše da imaju taktove koji se rijetko nalaze.
Oko nas ispisane uloge na hrpi papira, ulični svirač našu pjesmu svira.
Da li i tebe plaše sjene naše?
Jer one više znaju, šta naša bića osjećaju.
Razlij mastilo po našim sjenama da se otkriju stvarni likovi, mi smo samo uloge čitali.
Ovim svijetom skitali, pa se pronašli i osjetili kao da smo se već sreli.
Svaka kap mastila poneko slovo, ispisane riječi ponovo.
Kao da putujemo kroz vrijeme, ponavljamo scene, nikad iste nisu u opisu.
Rekli su...
Dok god se budemo sretali, pisaće druge uloge.
Pronađi me u prostoru gdje smo bili, u toj sobi gdje smo tragove mastila ostavili.
Čak i ako ih obrišu ti dođi negdje ovako s' jeseni, čekaj me na ulazu u zgradu, biću u prolazu.
Kad listovi s' drveta budu na zemlju pali, a mi jedno pored drugog zastali, tada će na našu adresu novi scenario da donesu.
Ponovićemo riječi, neke nove reći, ali isti osjećaj ostaje u nama znaj, nama je svaki rastanak, novi sastanak.
Pročitaćemo nove uloge, voditi dijaloge, ćutati monologe, to ti je, što ti je, kad te ljubav pronađe...
Autor teksta: Milena Vujinović
Slika preuzeta sa sajta: Unsplash
Video preuzet: sa YouTube-a
Grupa Creed: With Arms Wide Open
https://www.youtube.com/watch?v=99j0zLuNhi8
Pogled luta, a pogledi govore, šta će biti kad se u riječi na usnama pretvore.
Isti prostor, iste stvari, a ustvari...oboje sanjari.
Ne daju da utisak pokvari otisak ostavljen, kao sto postavljen.
Večera se hladi, dvije čaše do pola pune, brod tone, suze rone, duboko je more za izgovore.
Ne nije to taj film, pogrešna traka u video rekorderu, mijenjamo atmosferu.
Idemo ispočetka, od nekog novog retka.
Čitamo uloge, živote scenaristu ne traži u priči o nama statistu.
Znam, zvuči filmski, nas dvoje igramo timski.
Filmske montaže, u ovoj prostoriji smo kao jedno, izvan nje naše duše se traže.
On...
To ti je što ti je, kad te ljubav pronađe i opije.
U hladnoj noći kad te drago biće zagrljajem ugrije, toplom dekom pokrije, smislom za humor nasmije.
Kad pjesmu na radiju pokrenu i sat naviju da zvoni probudiću se tada... samo me pusti da ti kažem ovo što ću ti reći sad...
Znaš kad sam te sreo odustati od ljubavi sam htio, ostavljen od svih sam bio.
Sjećaš se kad sam ti rekao kako osjetim na dlanovima vodopad da se sliva, tada sam se pitao u sebi šta ova djevojka skriva? Gledao te kako snivaš, mislima ti slao lijepe snove, pitao kako se tvoja tuga zove?
Šta li te toliko povrijedilo da s' vremenom nije izblijedilo, već duboki trag ostavilo.
Sad... mastilo razliveno u karikature koje po sobi žmure.
Zaspao sam sinoć draga, sanjao te u nekoliko boja.
Smijao se na ludosti tvoje, čuvao te u naručju svom, pronašao u tebi dom.
Lutao, tražio, stanovao u hladnoj i praznoj sobi, godine suše, trebala je kap vode da dopre do ove duše. Sretoh tebe i soba poče da se puni stvarima i dobiva neku toplinu. Zamijenila si osmijehom onu praznu tišinu.
Sklonila sa moje duše prašinu, sve u meni sortirala, a nisi me mijenjala.
Pustila si me da budem ono što jesam, razumjela i prihvatila jednog lutalicu sa sjetom na licu.
Ona ...
To ti je što ti je kad nekog zavoliš.
Kad sam tebe srela, bježala sam od svih, rasula po neki stih na listovima jeseni, onog trena kad si ti krenuo prema meni. Htjela sam otići u bespuća. Ti si uspio u meni tu nit pronaći i dotaći.
Tada poželjeh pored tebe ostati...
Sad... po ovoj sobi razlila su se mastila otporna na vodu i žele da odu...
Stavi na dlanove te tragove obojimo zidove i oslikajmo po licu naše duše razglednicu.
Nježno, tiho pa nečujno...
Noćas nisam spavala, jer sam u tvom snu budna bila.
Čula sam u daljinama neko zove ljubav u nama.
Kad zapjevaju listovi što ih pokreću vjetrovi...ti samo tu ostani.
Jesmo li znali kad smo se prepoznali, da će naše duše da imaju taktove koji se rijetko nalaze.
Oko nas ispisane uloge na hrpi papira, ulični svirač našu pjesmu svira.
Da li i tebe plaše sjene naše?
Jer one više znaju, šta naša bića osjećaju.
Razlij mastilo po našim sjenama da se otkriju stvarni likovi, mi smo samo uloge čitali.
Ovim svijetom skitali, pa se pronašli i osjetili kao da smo se već sreli.
Svaka kap mastila poneko slovo, ispisane riječi ponovo.
Kao da putujemo kroz vrijeme, ponavljamo scene, nikad iste nisu u opisu.
Rekli su...
Dok god se budemo sretali, pisaće druge uloge.
Pronađi me u prostoru gdje smo bili, u toj sobi gdje smo tragove mastila ostavili.
Čak i ako ih obrišu ti dođi negdje ovako s' jeseni, čekaj me na ulazu u zgradu, biću u prolazu.
Kad listovi s' drveta budu na zemlju pali, a mi jedno pored drugog zastali, tada će na našu adresu novi scenario da donesu.
Ponovićemo riječi, neke nove reći, ali isti osjećaj ostaje u nama znaj, nama je svaki rastanak, novi sastanak.
Pročitaćemo nove uloge, voditi dijaloge, ćutati monologe, to ti je, što ti je, kad te ljubav pronađe...
Autor teksta: Milena Vujinović
Slika preuzeta sa sajta: Unsplash
Video preuzet: sa YouTube-a
Grupa Creed: With Arms Wide Open
https://www.youtube.com/watch?v=99j0zLuNhi8
Primjedbe
Objavi komentar