Ono što vidiš, to si ti...
Budi tiho...neka tiho budu, tvoji dah, ljubav i strah.
Zaspali su pauci na paučini, ovo nije hod po mjesečini.
Noć bdije, da sakrije...
Dođi...vodim te na putovanje.
Ne, nije ovo putovanje kroz vrijeme, unaprijed i unazad, do različitih trenutaka.
Postoje zvjezdani brodovi, koji vode, ka slobodi.
Treba ići, da bi mogli do luke stići.
Idemo uz stepenice, svaka od njih ima naljepnice... šta ti prvo privuče pažnju, to zapamti, jer će ti trebati. Likovi i pozadina nisu nacrtani, ali nisu ni stvarni, oni su animirani filmovi...zamka koju trebamo proći...ovdje nisu polarne noći...
Gledaj pravo, primijeti ljevo i desno, zadrži fokus, ovo nije pokus.
Pokaži kartu što čuvaš u džepu mađioničaru, jer, ti voliš iluziju da stvoriš, a onda je u prah pretvoriš.
Sretoh sanjare poput tebe i putovali su prostranstvima od snova.
Često odu i stalno se vrate, isti put prate, a put isti nije, uvijek nešto novo otkrije.
Kreativne pregrade su tu da ograde druge prostorije.
Pomjeri pregradu, hodaj po podu, gledaj predmete, pazi da ti neki od njih ne odvuče pažnju, o važnom podatku. Nemoj imati osjećaj da si na zadatku.
Samo osluškuj govorne zvukove, tako ćeš skupiti slogove.
Zapiši sve u memorije, ne ostavljaj trag na papiru, potraži ljepotu u ništavilu koje je oko nas.
Kad govoriš, čuj svoj glas.
Pregrade razdvajaju prostorije, čuješ neko se smije, ne obraćaj pažnju, idi...
Kad sunce, mjesec vidi, izađi vani, izbroj nekoliko koraka i stani. Uzmi slogove spoji u riječi i rečenice...sjeti se naljepnica koje su imale stepenice.
Biće to ista misao koju si pročitao. Nemoj je reći sad...samo je čuvaj.
Pogledaj kroz ključaonicu, složi slagalicu od kocki što na sebi imaju slike.
Ispod slagalice složi slogove u riječi...uslikaj fotoaparatom da imaš dokaz i vidjećeš putokaz.
Izvire strah kroz pore...traži izgovore, vodi razgovore...utišaj ga pjesmom tvoje duše.
Ljubav se traži u nekoj staklenoj ambalaži...u flaši voda iz mora...
Uzmi čašu, uspi vodu, da školjke svojim putem odu.
Pronađi bisere kad se školjke otvore.
Pogledaj na dnu flaše, jedna sirena na pučini..pazi... bude se pauci na paučini.
Ponesi flašu sa sobom...sačuvaj kapi morske vode, i pazi da sa pučine sirena ne ode.
Slagalicu rastavi, kocke na istom mjestu ostavi...
A slogovi...slogovi nisu tragovi, njih ostavi, jer ko ih pronađe ne može istu misao da sastavi.
Otvaraj redom sve pregrade... iza svake soba se krije, ni jedna od njih ista nije.
Sve što vidiš u tim sobama, stanuje u tvojim mislima.
Ono što pomisliš prije nego pregradu skloniš, s' tim ćeš da se boriš.
Sad strahove sakrij pod tepih koji ne leti...sad je vrijeme da se ljubav tebe sjeti.
Dah neka bude tih kao najveća tišina, neka tvoj dah ne prepozna ni prašina.
Upali lampu, vidjećeš čestice prašine kako putuju, samo dobro pazi pomoću tvoga daha tvoj položaj otkriju.
Prva soba...šta vidiš? Da li se bojiš ili se boriš?
Drže li tvoje ruke neke odluke ili strah daje znak da kreće?
Rijetko se čovjek sa svojim mislima uživo sretne.
Jesu ti poznati predmeti, ili su to animirani filmovi?
Druga soba...šta vidiš dok po njoj gore-dolje hodaš?
Da li nešto osjećaš...da li znaš koga u oči gledaš?
Je li stvaran lik neko kog si volio, ili ćeš voljeti?
Soba za emocije...u njoj može biti pijesak pustinje ili vodopad.
Osjete li stope tvoje da po pijesku gaze, ili su u vodi?
Sjedi...razmisli neka pijesak ne nosi vjetar, neka valovi umire vodu, neka sve emocije na svoje mjesto, u srcu odu. Osjetiš kako nije lako, u pravu si, nije. Često čovjek sam od sebe i od ljudi osjećaje krije.
Treća soba...svaki korak koji načiniš, jedan predmet u sobi pomjeriš.
Pamti red kojim se pomjeraju, jer o tebi mnogo tog otkrivaju.
Ne mogu noći u samoći dugo da se skrivaju, one pozovu dan da napravi plan.
Uzmi sliku sa zida, skini ram. Ta slika ima dva lista. Na drugom listu piše mapa koja vodi iz ovog prostora. Šta vidiš na slici?
Ljude koji te svojim riječima probude, ptice koje lete, ili neke predmete?
Ono što vidiš, to si ti.
Ili si onaj koji budi, ili slobodan letiš, ili si neko, ko dok posmatra bez riječi, dušu čovjeka može vidjeti?
Prošao si pregrade i sobe...sa mape tragovi te dalje vode.
Most pred tobom stoji, velika visina, ne gledaj dolje, ne gledaj gore, gledaj pravo i kreni.
U tebi se i strah boji, tvoja hrabrost su koraci tvoji.
Prelazi dio po dio, ne pitaj gdje se skrio onaj ko te prati, ono što je važno da znaš, nemoj stati.
Sve iza tebe je svaki dio putovanja koji si prošao, jesi li sebe gledajući izvana unutar sebe pronašao?
Dolazimo do table koja stoji, sad sve spoji. Stavi fotografiju na tablu, upiši misao sa stepenica.
Udahni duboko, gledaj široko, neka svaki detalj primijeti tvoje oko.
Drugim okom gledaj u taktove duše tvoje. Neka se um i srce ujedine, neka kažu svoje emocije.
Postavljaš sliku, pišeš misao i čitaš...
Sebe pitaš kako si mogao da znaš, da toliko snage u sebi imaš.
Ta zapisana mudrost na stepenicama kao naljepnica ogledalo je duše tvoje.
Osim na tabli i u tebi sve slike i mudrosti postoje, samo otvori puteve da mogu putovati emocije tvoje. Ponekad trebaš kroz misli putovati da bi mogao znati kojim ritmom teku sati.
Vraćam te domu tvome, dok mjesec lagano tone u san...i dolazi novi dan.
Dok pauci nitima mreže pletu, i jedan djetlić na drvetu taktove govori, dok se na stepenicama naljepnice druge postavljaju za putnike nove što zvjezdanim brodovima plove...
Ovo je priča kroz koju možete putovati, zamišljajte put kojim vas priča vodi, pamtite misao koju vidite na naljepnici i predmete, sve ono što osjetite, jer, sve to negdje svijest i podsvijest govori.
Autor teksta: Milena Vujinović
Do sljedeće priče dragi čitaoci putujte prostranstvima vaše duše i srca, neka vas ljubav i sreća kroz staze života vode.
Slika preuzeta sa sajta: Unsplash
Zaspali su pauci na paučini, ovo nije hod po mjesečini.
Noć bdije, da sakrije...
Dođi...vodim te na putovanje.
Ne, nije ovo putovanje kroz vrijeme, unaprijed i unazad, do različitih trenutaka.
Postoje zvjezdani brodovi, koji vode, ka slobodi.
Treba ići, da bi mogli do luke stići.
Idemo uz stepenice, svaka od njih ima naljepnice... šta ti prvo privuče pažnju, to zapamti, jer će ti trebati. Likovi i pozadina nisu nacrtani, ali nisu ni stvarni, oni su animirani filmovi...zamka koju trebamo proći...ovdje nisu polarne noći...
Gledaj pravo, primijeti ljevo i desno, zadrži fokus, ovo nije pokus.
Pokaži kartu što čuvaš u džepu mađioničaru, jer, ti voliš iluziju da stvoriš, a onda je u prah pretvoriš.
Sretoh sanjare poput tebe i putovali su prostranstvima od snova.
Često odu i stalno se vrate, isti put prate, a put isti nije, uvijek nešto novo otkrije.
Kreativne pregrade su tu da ograde druge prostorije.
Pomjeri pregradu, hodaj po podu, gledaj predmete, pazi da ti neki od njih ne odvuče pažnju, o važnom podatku. Nemoj imati osjećaj da si na zadatku.
Samo osluškuj govorne zvukove, tako ćeš skupiti slogove.
Zapiši sve u memorije, ne ostavljaj trag na papiru, potraži ljepotu u ništavilu koje je oko nas.
Kad govoriš, čuj svoj glas.
Pregrade razdvajaju prostorije, čuješ neko se smije, ne obraćaj pažnju, idi...
Kad sunce, mjesec vidi, izađi vani, izbroj nekoliko koraka i stani. Uzmi slogove spoji u riječi i rečenice...sjeti se naljepnica koje su imale stepenice.
Biće to ista misao koju si pročitao. Nemoj je reći sad...samo je čuvaj.
Pogledaj kroz ključaonicu, složi slagalicu od kocki što na sebi imaju slike.
Ispod slagalice složi slogove u riječi...uslikaj fotoaparatom da imaš dokaz i vidjećeš putokaz.
Izvire strah kroz pore...traži izgovore, vodi razgovore...utišaj ga pjesmom tvoje duše.
Ljubav se traži u nekoj staklenoj ambalaži...u flaši voda iz mora...
Uzmi čašu, uspi vodu, da školjke svojim putem odu.
Pronađi bisere kad se školjke otvore.
Pogledaj na dnu flaše, jedna sirena na pučini..pazi... bude se pauci na paučini.
Ponesi flašu sa sobom...sačuvaj kapi morske vode, i pazi da sa pučine sirena ne ode.
Slagalicu rastavi, kocke na istom mjestu ostavi...
A slogovi...slogovi nisu tragovi, njih ostavi, jer ko ih pronađe ne može istu misao da sastavi.
Otvaraj redom sve pregrade... iza svake soba se krije, ni jedna od njih ista nije.
Sve što vidiš u tim sobama, stanuje u tvojim mislima.
Ono što pomisliš prije nego pregradu skloniš, s' tim ćeš da se boriš.
Sad strahove sakrij pod tepih koji ne leti...sad je vrijeme da se ljubav tebe sjeti.
Dah neka bude tih kao najveća tišina, neka tvoj dah ne prepozna ni prašina.
Upali lampu, vidjećeš čestice prašine kako putuju, samo dobro pazi pomoću tvoga daha tvoj položaj otkriju.
Prva soba...šta vidiš? Da li se bojiš ili se boriš?
Drže li tvoje ruke neke odluke ili strah daje znak da kreće?
Rijetko se čovjek sa svojim mislima uživo sretne.
Jesu ti poznati predmeti, ili su to animirani filmovi?
Druga soba...šta vidiš dok po njoj gore-dolje hodaš?
Da li nešto osjećaš...da li znaš koga u oči gledaš?
Je li stvaran lik neko kog si volio, ili ćeš voljeti?
Soba za emocije...u njoj može biti pijesak pustinje ili vodopad.
Osjete li stope tvoje da po pijesku gaze, ili su u vodi?
Sjedi...razmisli neka pijesak ne nosi vjetar, neka valovi umire vodu, neka sve emocije na svoje mjesto, u srcu odu. Osjetiš kako nije lako, u pravu si, nije. Često čovjek sam od sebe i od ljudi osjećaje krije.
Treća soba...svaki korak koji načiniš, jedan predmet u sobi pomjeriš.
Pamti red kojim se pomjeraju, jer o tebi mnogo tog otkrivaju.
Ne mogu noći u samoći dugo da se skrivaju, one pozovu dan da napravi plan.
Uzmi sliku sa zida, skini ram. Ta slika ima dva lista. Na drugom listu piše mapa koja vodi iz ovog prostora. Šta vidiš na slici?
Ljude koji te svojim riječima probude, ptice koje lete, ili neke predmete?
Ono što vidiš, to si ti.
Ili si onaj koji budi, ili slobodan letiš, ili si neko, ko dok posmatra bez riječi, dušu čovjeka može vidjeti?
Prošao si pregrade i sobe...sa mape tragovi te dalje vode.
Most pred tobom stoji, velika visina, ne gledaj dolje, ne gledaj gore, gledaj pravo i kreni.
U tebi se i strah boji, tvoja hrabrost su koraci tvoji.
Prelazi dio po dio, ne pitaj gdje se skrio onaj ko te prati, ono što je važno da znaš, nemoj stati.
Sve iza tebe je svaki dio putovanja koji si prošao, jesi li sebe gledajući izvana unutar sebe pronašao?
Dolazimo do table koja stoji, sad sve spoji. Stavi fotografiju na tablu, upiši misao sa stepenica.
Udahni duboko, gledaj široko, neka svaki detalj primijeti tvoje oko.
Drugim okom gledaj u taktove duše tvoje. Neka se um i srce ujedine, neka kažu svoje emocije.
Postavljaš sliku, pišeš misao i čitaš...
Sebe pitaš kako si mogao da znaš, da toliko snage u sebi imaš.
Ta zapisana mudrost na stepenicama kao naljepnica ogledalo je duše tvoje.
Osim na tabli i u tebi sve slike i mudrosti postoje, samo otvori puteve da mogu putovati emocije tvoje. Ponekad trebaš kroz misli putovati da bi mogao znati kojim ritmom teku sati.
Vraćam te domu tvome, dok mjesec lagano tone u san...i dolazi novi dan.
Dok pauci nitima mreže pletu, i jedan djetlić na drvetu taktove govori, dok se na stepenicama naljepnice druge postavljaju za putnike nove što zvjezdanim brodovima plove...
Ovo je priča kroz koju možete putovati, zamišljajte put kojim vas priča vodi, pamtite misao koju vidite na naljepnici i predmete, sve ono što osjetite, jer, sve to negdje svijest i podsvijest govori.
Autor teksta: Milena Vujinović
Do sljedeće priče dragi čitaoci putujte prostranstvima vaše duše i srca, neka vas ljubav i sreća kroz staze života vode.
Slika preuzeta sa sajta: Unsplash
Primjedbe
Objavi komentar