Ako... i samo ako... osjetiš ljubav tako
Sjedi ovdje pored mene... da ti pričam... a, pričati umijem...
U školi sam sjedio u klupi onoj prvoj od kraja... čuli bi me svi profesori i kad šapćem.
Ti si tiho - glasan rekao mi je tada profesor matematike...
Šta se smiješ... tebi smiješno... meni nije utješno to što sam u školi i danas godinama kasnije ostao zapamćen.
I to ne po ocjenama... nego po priči... a, priznaćeš to mi i priliči...
Pa tako pričljiv umio sam još onda prići djevojkama... znaš kako to ide srednja škola...
svijet kao da sam osvojio... svirati gitaru sam volio...
Pisao sam svoje pjesme... pod prozore dolazio i pjevao...
Nekako s' godinama postadoh buntovni romantičar.
Ko će li znati kako mene romantika pronađe... još na to pitanje nisam pronašao odgovor.
Možda ti znaš...
A što si tako ćutljiva... ta nismo djeca...
Mogu ti pričati o zvijezdama... muzici... filmovima... ali bih volio čuti tvoj glas.
Jest da od mene do riječi ne možeš doći... ali raspričam se pa sve čekam da ti tvojim riječima moje pozoveš na tišinu.
Reci nešto nismo u kinu...
Ne bih volio da pored djevojke kao što si ti budem onaj mladić kao u školi.
Da mi riječi lete kao na času hemije epruvete kad napravim pogrešan spoj.
Pričaj mi o sebi... želim da slušam kako te tako tihu stvori vrijeme... eh, da mi je sad gitara u rukama pjevao bih ti stihove... preskočio krovove i vratio golubove.
Pričaj mi što te usne nježno ćute... što skrivaju oči tvoje kad se boje pogledati oči moje.
Ne bojim se...
Pa ti govoriš... kako samo milozvučan glas imaš...
Čekaj... ovo je trenutak koji ću upisati u anale... u ljetopise... ovo je istorijski trenutak.
Trenutak kad sam čuo tvoj glas postaće hronologija mog srca.
O čemu ti govoriš?
O draga djevojko... vidjećeš...
Smješan si ti... sa poetskim stavom znači prilaziš djevojkama.
Otkriven sam... priznajem...
Jesi... jesi... samo taj stav možeš poslati u zaborav.
A ja mislio ona nježna... biće da još nisam naučio čitati poglede srne koji se u vučicu pretvore.
Znaš ti sve... nisi daleko od istine...
Zašto si onda zauzela taj stav da poetiku pošaljem u zaborav.
Tebe sam pročitala da te ništa nisam ni pitala...
A tako znači... tebe poetika ne privlači...
Ne ona koja se u drugo odijelo oblači...
Zanimljiv si ti znaš... ima nešto u tebi...
Ti si sva u šiframa...
Opet se smiješ... a, ljep ti je osmijeh...
Udomio bih taj osmijeh tik uz moj da stanuje.
I šta onda...
Onda bi zajedno skakali po krovovima...
Simpatičan, romantičan... poetičan... čekaj da zapišem...
Zapiši... a, je li to znači da sam ti drag...
To znači da si svojeglav...
Pa da... ja ti dođem kao lik za napisati priču...
Na dobrom si tragu poetični...
On: Pozivam te na dvoboj o ljubavi...
Zato ću ti reći sljedeće...
Kako sreća predlaže a, ljubav nalaže ovaj poetični romantičar će da ti je iskaže...
Rukama da ti pokažem, mimikom objasnim i osmijehom da se izjasnim...
Napisanim stihovima ću da ti recitujem... moje srce će da zapitkuje... da li tvoje srce stihove čuje...
Nacrtanim slikama ću ti ono što osjećam dočarati... samo ostani nemoj se u sebe zatvarati.
Ako i samo ako osjetiš ljubav tako... voljeću te baš ovako.
Ona:
Može ljubav da razočara... pa da se krpi iglom i koncem.
Može i da očara, odvede u svijet snova i sjevernih vjetrova.
Umjesto gitarom dok kiša pada kapima da se svira i postane balada.
Pahuljama snjega nježnost da postane... može da ode... a, može i da ostane.
Ako i samo ako se ta osjećanja u čovjeku nastane.
On: Može i sa časova da izostane pa đačka muka postane.
U dnevnik da se upiše... može i da se izbriše.
Da na našim dlanovima zaspi... a, mi da je budimo.
Ako i samo ako svim srcem ljubimo.
Ona:
Nije ona filozofija... matematika ni logika koju učimo.
Ne, ona je u nama i na to nas podsjeti svakog dana.
Ako osjetiš toplinu a, zima ne jenjava.
Ako je on zbog nje budan, a, ona koju voli sanja i spava dok je on čuva...
I obrnuto...
Ako i samo ako bi se tako sreća osjetila onda bi se ljubav živjela...
On: Ako ona zbog njega kroz teleskop zvijezde gleda dok on zapisuje gdje mjesec noćas putuje i gdje su se sažvježđa skrila.
I obrnuto...
Da ti zavoliš mene... po krovovima bi pjevale ptice... mi zaljubljeni bi kroz grad prolazili.
To može da se zapiše i opiše ali kad ti to kažem pogledom, osmijehom i zagrljajem... kad svoje lice naslonim na tvoje pa kad nam se ruke spoje... zavoljećeš sve u meni moje...
Ako i samo ako se ljubav osjeti tako... da letiš... pa da sletiš... da pjevaš i recituješ.
Onda tvoj osmijeh na mojim... moj osmijeh na tvojim usnama stanuje...
I kako je ljubav meni naložila tako sam ti govorio... ko zna kad sam te zavolio.
Osjetim da si ti odavno hronologija mog života... moja sonata od nota...
Poetični romantiče što se dvoboja tiče naše duše sasvim liče... nisi ti lik za napisati priče...
U pravu si vučica skriva srnu u meni... nježnost obavijena negdje u meni ostavljena ako neko pronađe put kojim tek hrabri kroče... i mogu da se suoče s' hladnim pogledom... iza kog toplina sniva.
Slušala sam te i čula iza tvog glasa kako more talasa strune duše tvoje...
Kako note srca moga... idu ka notama srca tvoga...
I moguće je... sasvim sigurno je moguće da te zavoljeh još odavno pa da nam se duše preplitaše... jedna drugu dozvaše... ako i samo ako... a, biće da je tako.
Tako da smo se noći ove sreli... da su našu priču mjesec i zvijezde pleli... da su nam korake vodili... da bi svijetom u ljubavi ti i ja zajedno hodili...
Lice uz lice... dok idu sonate niz ulice... on vrati golubove na njene prozore...
Ona spoji njihove note... u najljepše sonate...
I sijao je mjesec a, samo zvijezde su znale... kad su dvije duše jedna pored druge zastale...
i prepoznale... a, odavno su se znale...
Ako i samo ako osjetimo ljubav tako... onda ljubimo... volimo i ljubav živimo...
Autor teksta: Milena Vujinović
Do sljedeće priče: Veliki pozdrav dragi prijatelji... ako i samo ako se ljubav osjeti onako kao da sviraju sonate kad jedno drugo u oči pogledate...
Slika preuzeta sa sajta: Unsplash
Video sa YouTube-a :
Grupa: Scorpions
Pjesma : When You Came Into My Life
Primjedbe
Objavi komentar