Ti si arhitektura mog srca

Znaš... kada pada snijeg sjeti me na tebe.

Čujem te kako pakuješ ljubav iz tvoga srca za srce moje.

Gledam te kako na prstima hodaš i nosiš čaj ostavljaš šolju na noćni ormarić.

Miriše cimet... trag zime.

Vrati me u onu decembarsku noć

kad si me pronašao samu bez doma ništa nisi pitao pružio si mi ruku i rekao...

Ovaj decembar odlučio je biti dobar i ostaviti meni dar.

Nigdje nisam vidio čar kao što imaš ti u svojim očima.

Posebna je to toplina koju zima ima.

Tu toplinu zime imaš ti u sebi.

Decembar... došao si... nismo se neko vrijeme vidjeli, ali ovo srce se povezalo sa srcem tvojim i čuje tvoje korake.

Pahulje, svjetla grada, stope u snjegu, ruke u rukavicama. Ono nešto u tebi u tvojim očima... ono nešto u svim našim decembrima.

To je ono što se osjeti kad se voli.

Ljubav se to zove. Samo te pogledam i znam da to si ti... nestašni dječak iz mog djetinjstva. Mladić sa gitarom kog sam zavoljela onog trenutka kad sam te vidjela kako sviraš djeci iz kraja. 

Čovjek koji gleda u oči s' ljubavlju koji samo jednim dodirom i jednom rječju zagrli.

Ti ideš onim tvojim stopama što po snjegovima slikaju slike.

Znam da me čuješ dok snježna mećava besanu i hladnu noć obećava.

Slušaj moju poruku koju ti duša telegrafom piše...

Ako su noćas pahulje zaspale... a ti budi ih. 

Ako su noćas usne moje tvoje tražile... a ti ljubi ih.

Ako su zime zastudile i zore zarudile pogledaj u dušu svoju tu sam ljubav sakrila i tebe zagrlila.

Slušaj ono što ti kuca ova ljubav posred srca, a pahulje pretvore u znakove.

Tvoje cipele vole da šetaju po snjegovima i da se pahulje za pertle zakače.

Tvoj kaput u hodniku znam ti naviku napisao si poruku uzimaš me za ruku i čitaš.

Tvojim šalom zavežem moju kosu.

Naslonim moje dlanove na tvoje obraze.

Ti si sazvježđe povezano galaksijom mojih snova. Stanice za vozove mojih putovanja i lutanja.

Mi smo kao na novčiću pismo i glava.

Gitara i trzalica.... dva srca... 

dvije pahulje... dva okna jednog prozora.

Ti si arhitektura mog srca, ti si razlog što mi osmijeh ne silazi sa lica.

Znao si kako obrisati upisane nostalgije i zapisati ljubav na usne.

Laganim potezima tvojih ruku lječio si sve otisnute suze na licu mom. 

Zapisao si sreću kao trag koji je pisac ostavio u knjigama romantičnim likovima. O kako li se samo pahulje spajaju sa pramenovima tvoje kose.

Te tvoje oči u noći snjegova radost donose. Čujem neko kuca na vrata prošla su tek tri sata da li je moguće da si već tu.

Otvaram... čujem gitaru tvoju... vidim tebe ljubav moju.

Kažeš mala ne plači... gledaj kako zima grad u snjegove oblači.

Mala nasmij se onako kako samo ti znaš... razlog za smijeh imaš.

Reci koliko me već čekaš... ideš od prozora do prozora i gledaš da vidiš ove valovite kose što pahulje decembra samo za tebe nose.

Hajde skini moj šal i sveži svoju kosu.

A onda svojim dlanovima dotakni ove rupice na obrazima.

Zaista sam tu... poljubi me mala...

Nisi zaspala... znao sam.

Uvijek me budna čekaš.

Dođi i prođi kroz ovu noć sa mnom gradom.

Ispred kuće čekaju upregnute sanjke.

Hajde idemo...

Dozvoli pahuljama i snjegovima da ti opišu ono što osjećam prema tebi.

Probudio sam ih samo za tebe, čujem da su tvoje usne tražile moje i došao sam da ih ljubim.

Pogledao sam u dušu svoju i našao ljubav tvoju. Grlila me i od hladnoće čuvala.

Da li znaš koliko te volim mala?

Reći će ti pjesmom gitara, onaj kaput iz ormara. Reći će ti snjegovi i decembri sve što volim... čuvam u tebi.

Slatka si kad se smiješ, a pahulja ti na nosu. I volim tvoju kosu što prirodno pada preko obrva sakriva ti i otkriva oči.

A oči... te tvoje oči miluju kad gledaju.

Reci nešto mala... nisi mi zaspala.

Nisam... slušam poeziju koju govoriš.

Ti mi decembar uvjek u čudo pretvoriš.

Znam i osjećam koliko me voliš.

Znaš li koliko tebe volim ja dušo moja?

Volim te kao što decembar voli snjegove, kao što gitara voli pjesme i akorde.

Volim te kao što kaput tvoj voli ovaj šal.

Volim te kao što zima voli sreću u ljudima.

Mala... vrijeme je da idemo ka domu svome... srce moje kuca u srcu tvome.

Decembar je dar... snjegovi su dar... plešu svoj ples balerina i orašar.

Otvaramo vrata našeg doma i da... to su one topline koju imaju ljubavi i zime.

Onaj sjaj u tvojim očima koji sam zavoljela kad sam te decembarske noći tebe vidjela.

Iz Svemira zvijezde putuju... a snjegovi i naši prozori tajnu čuvaju.

Zime su rime u pjesmi ljubavi.

Grlim, ljubim i volim te... ti znaš... na dlanovima me čuvaš...

Autor teksta: Milena Vujinović

Do sljedeće priče: Veliki pozdrav dragi prijatelji.

Čast je pisati priče za vas.

Zahvalna sam vam što ste tu.

Slika preuzeta sa sajta: Unsplash