Ljepu riječ čovjeku reci... ovaj svijet ostaje djeci

Jesmo li se izgubili u bilješkama... u igraonici misli?

Znamo li zaista borbe koje ljudi vode. 

Šta ih tišti, šta u njima vrišti. 

Kakva je to galama u nama? 

Šta nas slama, a šta ojača... kad lice jutrom umijemo i pogledamo u ogledalo da vidimo čovjeka tako bi trebalo.

Vjerujem da glas putuje i da se kroz zapisanu riječ čuje.

Sanjar u meni vjeruje.

Zapisujem evo ovog trenutka riječi samo pustim da se same slažu i da kažu.

Znaju one šta žele reći.

Izvan misli, izvan prostora sasvim druga atmosfera.

Moglo bi biti snjega večeras, mogli bi se neki ljudi sresti.

Mogli bi ljudi jedni drugima iskreno reći šta osjećaju a u srcu skrivaju da ne ozebu emocije.

Kad već ne sluša i ne vidi onaj koji treba da vidi i da čuje.

U tako skrivenim i još neotkrivenim odajama srca tinja nada.

Pišem, a snjeg možda pada.

Kad bi ljudi poput pahulja nježnost pokazali.... kad bi umjeli a znam da umiju.

Samo od jedne strane ogledala drugu stranu ogledala ne primjećuju.

A svi baš svi imaju ono nešto što duboko u sebi čuvaju.

Sanjaju snove a oni nikako da se stvarnim imenom dozovu.

Pišem stranicu novu slovima bijeli list papira transformišem.

Otkucajima srca olovke izvlačim bravure.

O ne... nisam neko ko umije vješto otkriti tajne izatkane samo čitam emocije ljudima s lica.

A te emocije su tek početna skica. Onda sjenčim konture i lagano se otkriva lik skriven iza slojeva.

Kad na tom platnu pronađem sva osjećanja vidim... vidim koliko ljubavi u ljudima ima.

Koliko straha, uzdaha, poneki krah, poneka želja ostavljena za neka druga vremena.

O kako li se na zidu plete igra sjena... maštom spojena.

Sretnu se ljudi razlozi postoje da li se prepoznaju u njima boje ili im se putevi sretnu.

Ko li to može znati... ovo su neki večernji sati dani koje vikend vodi a ljubav vodi ka slobodi.

Uzajamno jedna drugoj teže e tako čovjeka s čovjekom nešto veže.

Možda pada snjeg vani... zimski su ovo dani.

E ali postoje i snjegovi u ljudima svako svoj Antartik ima.

E to je sasvim posebna zima.

Rijetki otope te ledene sante i pronađu ljepotu polarnih noći.

Tehnički riječi na scenu izvodim ali kad pišem i živim, srcem se i dušom vodim.

Tako prema ljudima hodim... i samo ljepa riječ s usana mojih kaže se čovjeku.

Kako riječi u kofere pakujem tako sve više saznajem, sanjar sam... priznajem.

Svi ljudi riječima otkriju o sebi ono što ne žele da kažu... da baš ta slova najviše pokažu.

Ispisane misli kroz citate stanje srca prate. 

Nekad su karte za kino gdje čovjek iz prvog reda svoju priču gleda.

Nekad su samo poziv duše da čovjek konačno na put promjene krene.

Pletu se misli kao pahulje što se međusobno zapletu. Znajte svi da ste posebni na ovom svijetu.

Da ostavljate tragove da jedni druge sretnete da ljubav tražite ili da vas ona pronađe.

I nemojte se pitati ni kroz dolinu misli skitati ljubav vas iza ugla može čekati.

Može vas sreća dozvati da se njen putnik doma vrati samo treba vjerovati večernji su ovo sati mjesec zvjezde u njihovom plesu prati.

Izgovorene riječi ne znaju da zastanu a umiju da povrijede ljude kad im do duše doputuju.

A dušu rijetki znaju... dok se oči u oči ne sretnu riječi su tu da govore... dok se ruka, ruci ne pruži tu je ruka koja piše. Iza ekrana duša diše... čovjek živi. Ne znamo njegove korake... ni kako drugima pomaže kako nekad i sebe zaboravi da trag dobrote drugom čovjeku ostavi.

Mogao bi snjeg padati ljudi moji... mogla bi ljubav i razumjevanje biti stvarnost, a ne san.

Uvijek dobro u čovjeku traži... uvjek dobro u čovjeku vidi. Nek vas ljubav koju svi imate u sebi vodi

neka smijeh bude slika koju slikamo... neka riječ bude ona koja liječi ona koja daje nadu... kad sretneš čovjeka dobro mu poželi... ljepu riječ mu reci... jer ovaj svijet ostaje djeci.

Autor teksta: Milena Vujinović

Do sljedeće priče dragi prijatelji : 

Veliki pozdrav i kad govorimo neka to uvijek bude dobrota i ljubav prema ljudima, prema sebi... jer ljubav i dobrota treba da stanuje u našim srcima, da se ogleda u očima i da donosi ljudima... ne suze... već osmijeh na licima.

Slika preuzeta sa sajta: Unsplash.