Tvoji su dlanovi valovi... u moru moje kose

Lagano svanjiva jutro iznad planina.

Sunce izlazi... za neka 3h autobus polazi.

Oči otvaraš... pa ti kroz trepavice vidim dušu i srce.

Iako nisam tu pored tebe... osjetiš kao da sam tu.

U tvojim zelenim očima boje safira skrivena je ljepota Bajkalskog jezera. 

U  kofer stavi... vinil ploču onu koju smo slušali noću.

Stavi šešir mađioničara... sreću odžačara.

Obuj cipele što skitaju. 

Karta ti je na stolu... zaboravio si je... zar ne...

I znaš da se ovdje smijem da mi na licu osmijeh zablista... navika ti je ostala ista.

Okreneš se po prostoru... tražiš moje ruke.

To samo tvoje oči sanjaju... iako budne novo jutro gledaju.

Svu ljubav sa sobom ponesi... svu ljubav koju čuvaš na našoj staroj adresi. 

U kapima kiše ime ti piše... noći su glasno - tiše.

Ovo proljeće miriše na tebe... budi mene.

Dođi... 

Ulicom ovom prođi u fijakeru... rockeru.

Još uvijek čuvaš sve naljepnice na koferu.

Otvori vrata ljubavi... znaš gdje su ključevi.

Naći ćeš na stolu... skuhala sam ti omiljenu kafu tvoju... još se nije ohladila... 

kocku šećera sam ti stavila... onako kako voliš.

Pogledaj pored kafe ti stoje slike tvoje i moje.

Da... još čuvam sve... ono što je u srce utkano iz srca ne ide.

Još uvijek piješ kafu zamišljen i zanesen mislima... prolaziš kroz kosu prstima.

Nosiš u koferu hrpu papira i drvenu olovku... kažeš da srce njeno zna šta ti je u mislima.

I kad ti misli otplove u daljine... ti potraži blizine.

Niz hodnike što ih čežnjom prolaziš... mene sanjivu nalaziš.

Uzimaš vinil ploču i stavljaš na gramofon... u tom trenutku zvoni telefon... smanjiš zvuk i nasloniš glavu pored moje na jastuk. 

Nježno prelaziš prstima po mom licu... osjetim otkucaje vremena u tvom srcu.

Probudi me poljupcima po vratu i ne zamjeri satu što nije ranije budio leptire.

Čekali su na tvoje dodire da krila otvore i  polete.

Volim te...

Tvoji dlanovi kao valovi putuju po moru moje kose. 

U luci čežnji mi smo se sreli. 

U pisanoj poeziji i ljubavnoj literaturi... zažmuri na stihove.

Ovdje si.... nije apstraktno, nije nepostojeće i nije u snu... u mom si zagrljaju.

Usne su tako blizu da osjetiš kako se čestice privlače... dugo su se tražile.

Iza noćnih paravana čekamo buđenje novog dana... a probuđeni su leptiri dodirom usana.

Opet sam te putevima Sarajeva srela... a ljubav te je vodila prema Banjaluci našoj mirnoj luci.

Sve noći u mojim noćima imaš.

Naše ruke su uvijek povezane dok pišemo po papirima... da li znaš da isti zrak dišemo. 

Isto nam proljeće miriše i zora sviće... ako nije bilo tako... vjeruj biće.

Istim koracima plešemo... ti u cipelama što skitaju... ja u patikama što se na pertle vežu.

I kad se moje pertle odvežu... s tvojim se povežu.

U šapatu vjetrova s mojih dlanova leti stotine proljećnih cvjetova.

Raširimo ruke i pustimo da lete krilima leptira... moja si melodija.

Tvoje su ruke valovi u moru moje kose... u probuđenim dodirima... vinil ploča na gramofonu svira.

Nježna sam ti ja kao krila leptira.... samo me drži za ruke... naslonimo glave na jastuke i gledajmo se oči u oči u ovoj noći. 

Da vidim ljepotu u tim zelenim očima boje safira... i da zajedno putujemo daljinama Bajkalskog jezera.

Zapiši poneku strofu u apostrofu... zapiši to da te volim... da su tvoje oči vidjele sunce očima mojim...

i da su moje oči noć vidjele očima tvojim.

Zapiši na papiru drvenom olovkom... i dođi s koferom u fijakeru... mili moj rockeru.

Kada ti sve kroz riječi sakrijem... ti... samo ti znaš to dodirima da otkriješ.

Da probudiš leptire i da otvoriš te oči koje na stiihove žmire... a ja znam to da te volim cijelim bićem ovim.

Znam da ti se uvučem pod kožu i da te sjetim u mislima i kad zamišljen kafu piješ... volim te vijdeti kako slatko spavaš i jutrom kad oči otvoriš kako se i očima smiješ.

Autor teksta: Milena Vujinović

Slika preuzeta sa sajta: Unsplash

Video s YouTube-a

https://www.youtube.com/watch?v=ECB6wWfS90Q