Voljeti tebe...

Voljeti tebe... to je kao dotaknuti zvjezde dlanovima.

To je kao da otkriješ novu planetu koja je bilion galaksija daleka.

Voljeti tebe to je kao da čuvaš kap vode na dlanu i ta kap žeđ za ljubavlju gasi.

Voljeti tebe to je onaj eho koji stvore morski talasi.... a taj eho dušu oboji.

Voljeti tebe to je kao da pamuk lice dotakne kad ti dodirneš moje obraze.

Sresti tebe u ovom vremenu kad su susreti rijetki. 

Sanjati tebe...

Biti dio tvog sna pa se iskrasti iz njega tiho na prstima.

Zalutati u misli tvoje kao u mrežu za leptire. 

Iz te mreže pronaći prolaz i krila pustiti da lete.

Zaspati pored tebe dok vani padaju kiše.

Slušati tvoj glas koji melodijom tvoje duše pušta najljepše note. 

Skupiti se u tvom zagrljaju i biti sigurna.

Sanjati i pobjeći iz ovog vremena u tvoje vrijeme.

Pronaći vremensku mašinu podesiti datum i godinu i naći se u tvom vremenu.

U vremenu vitezova, džentlmena i romantika.

Jer iz tih si godina iz dalekih vjekova.

Kao klasik crno- bijelih filmova. 

Nema žanra u koji bih mogla staviti tebe jer ti si nesvakidašnji žanr.

Nazvati te iz onih starih telefonskih govornica kao da riječi putuju povezane žicama onih telefona gdje brojeve okrećeš prstima.

Napisati ti pismo i staviti pečat. 

Zamišljati kako putuje do tebe, kako ga otvaraš i čitaš u velikim vrtovima tvojih svjetova.

Nema žanra u koji bih tebe stavila. 

Ti si žanr sam od sebe.

Ostaviti ti na stolu poruku da je pročitaš i da se pitaš ko ti je poruku napisao.

Vidjeti tvoj osmijeh i oči tvoje kako se smiju dok čitaš poruku.

Znam da u tvom vremenu ne mogu dugo ostati. 

Moje vrijeme me zove da mu se vratim.

Često te sretnem tamo među policama knjiga, ne znaš da nam se pogledi sretnu u tvom, u mom u nekom našem  svijetu.

Vidim te dok noć otkriva svoje priče. 

Ističu minute koje čekaju na tebe.

Vraćam se u moje vrijeme, vrijeme nekih novih nadanja. 

Sva moja ljubav u tebi je ostala.

Kad se ujutro probudiš i kad nešto osjetiš to te ja milujem mislima.

Sretnem te u magnovenju kad pogledam otkucaje sata i stavim jednu notu na vrata. 

Znam da ćeš po toj noti noćas svirati kad se ponoć na pozornicu vrati. 

Znam de ćeš pored prozora stajati i pjesmu u sebi pjevati... ti znaš da ću je čuti i kad tvoje srce ćuti.

Kad naslonim glavu moju na rame tvoje kad čujem srce tvoje kako kuca i kako se otkucaji na trenutak ubrzaju kad nam se usne dotaknu.

I kao da nekim fotaparatom jedan trenutak izradimo i stavljamo slike u albume naših pogleda.

Osjetim da kraje tebe volim i da sam voljena.

Kad sam negdje daleko a kilometri se udaljavaju samo zatvorim oči i pored tebe sam.

Ti što si mi onda pjesmu napisao... što si suze riječima brisao.

Ti što nestaneš, a uvijek si tu.

Ti što otkriješ svoje putanje mom snu.

Tebi iz nekih starih klasika što me čuva očima, tebi koji pravo ima da mi dio sna otima i  sa svojim snovima spaja. 

Tebi što se tako tiho prikradeš pa me zagrliš i tiho... tako tiho govoriš.

Ti si rub mog svemira i tačka mira.

Onaj jedan stih koji je nedostajao u pjesmi... ona nota koju stavim na vrata, a bila je u tvojim rukama.

Voljeti te tvoje ruke što negdje ispod prvog sloja kože ožiljke skrivaju... a tako nježno grle da ljepote dodira otkrivaju.

I ponekad vidim onaj jedan grč od prošlosti na licu... a osjetim toplinu koju imaš u duši i srcu.

Samo se prišunjam i polako se naslonim na tvoje grudi da te ne probudim i da spavaš da kroz snove daljinama sve rane plove.

Da ih moje ruke izlječe i da to bude baš ovo veče koje će ti probuditi novi dan.

Dan u kom nestaju ožiljci svi kad te voljena zagrli.

Nema žanra u koji bih tebe stavila, nema tih pisanih priča o ljubavi koje bi govorile o tebi.

Ti dolaziš iz nekog vremena gdje se čistoćom srca i duše voli žena.

Ti ćeš sve suze zagrliti  i ništa nećeš pitati a sve ćeš znati.

Tebe nije trebalo čekati... tebe je samo trebalo sresti.

U ovom vremenu... iako se tvoje i moje vrijeme godinama prošlosti i sadašnjosti u budućnost ulivaju.

Volim te tvoje oči viteza što u noći čuvaju, što u danu vole... oči koje ljubav govore.

Voljeti tebe... to je u tvojim očima vidjeti sebe.... vidjeti sebe onako kako me vidiš ti.

Volim te... ljubavi.

Autor teksta: Milena Vujinović

Do sljedeće priče: Veliki pozdrav dragi prijatelji

Slika preuzeta sa sajta: Pixabay