Gravitacijom srca

Za mene ne treba da dodirneš oblake. 

Ni da mi staviš zvjezde na dlanove.

Astronaute, na putu do Mjeseca ti samo pošalji pismo gravitacijom srca. 

Za mene ne treba da naslikaš platna ni da promjeniš vremenska klatna.

Astronaute, ti na putu do naše planete pronađi suncokrete.

Okreni lice prema suncu, pismo je stiglo čuvam ga u srcu.

Za mene ne treba da pomjeriš planine.

Ni da sa tih planina kažeš volim te da se čuje u daljine.

Za mene ne treba da u pješčani sat staviš pjesak iz pustinje.

I da zrno po zrno pjesak teče.

Ti samo budi tu ovo veče.

Ni da mi pustinjski cvijet doneseš.

Astronaute, kad dođeš pred moja vrata dok ih otvaram uz otkucaje sata samo me zagrli, zagrljaj sve govori.

Astronaute ti samo odsviraj pjesmu na gitari dok budemo suncokrete gledali.

Samo pusti da žice dotaknu srce.

Da ti gledam to lice, te oči koje dok putuju Svemirom mjenjaju boje.

Astronaute, ti samo pusti da slušam tvoj glas i pjesmu koju si pisao za nas.

Ti samo pusti da gledam kako tvoji prsti gitaru sviraju i kako mi ljubav govore kroz akorde.

Astronaute tvoje pismo pleše u srcu mom.

Valovi su oko nas sa morem plesali, ti i ja smo se gledali.

Slušali smo kako o ljubavi pjevaju valovi.

Zagrljeni i voljeni stajali smo pored stijena sa sucnem je sijala naša ljubav za sva vremena.

Astronaute dok si sam u Svemiru ja čitam tvoje pismo i gledam onaj film koji samo sa tobom gledati volim.

Ispekla sam kokice i ušuškala se u deku kao da si tu... u ovom Avgustu.

Ljeto još miriše a padaju kiše i zovu jesen polako.

Dokad ti i ja ovako?

Galaksijama spojeni za jedan Svemir udaljeni daljinama voljeni.

Astronaute, za mene ne treba da prelaziš kilometre po vjetrovima, kišama i olujama.

Ti samo mislima do mene doleti ja ću te i kroz sve kilometre vidjeti.

Astronaute, volim te.

Znam da čuješ me.

I da si tako blizu da te ove ruke zagrle.

Zaspala sam dok sam tebe čekala.

Film se završio ide špica odjavna i dok slova prolaze pjesme dolaze.

Astronaute za sve naše minute čekaću te.

Gravitacijom srca, osmijehom sa tvog lica i jednom tajnom skrivenom u sebi čuvam svu ljubav koju darujem tebi.

Astronaute čujem kako dolaziš i polako otvaraš vrata. 

Prilaziš dok spavam, znam da si ti srce oktljučavam.

Pojačašš pjesmu iz filma i sjedaš pored mene.

Kokice u ruci i jedan blagi osmijeh na licu tvome sreća u biću mome.

Ušuškaš se pored mene i kažeš mala da pustim opet film ispočetka da krene?

Evo mene pored tebe.

Astronaute to je sve što mi treba da si tu a kiše Avgusta suncem pričaju o tvom i mom Svemiru.

U našim pogledima sve tajne ljubavi ostaju i dio nas postaju.

Autor teksta: Milena Vujinović

Do sljedeće priče: Veliki pozdrav dragi prijatelji

Slika preuzeta sa sajta: Pixabay