Ko ti zagrli pjesme?

Ko ti zagrli pjesme?

Ko je tu za još jednu noć besanu?

Ko ti čuva uzglavlje od snova?

Ko ti je dah sjeverenih vjetrova na krhotini svjetova?

Reci mi viteže.

Noćas, snovi bježe u morske mreže da se ulove.

Rijetki se zavole.

Ko ti pusti muziku na radiju?

Čije ruke želiš da budu kao šal u hladnim noćima topli zagrljaj?

Ko ti je žal na usnama, tajna u tvojim pjesmama?

Ko ti je čežnja u grudima, neko tvoj, među ljudima?

Noćas, su morski valovi tango plesali.

Na pjesku morske zvjezde su sijale, naše ruke su se zajedno držale.

Ko ti je snaga planina u danima kad svi odu?

Ko ti umije lice dlanovima kad si u nemirima?

Ko ti zagrli nedostajanja i šapne ljubav u vremenu kad je mnogi traže?

A rijetki pronađu.

Čije ruke želiš da te nađu u mraku i budu svjetlo?

Rijetko se zavoli... vjeruj mi rijetko.

Noćas, kad Sunce otkrije Mjesečeve putanje, kad se jedno čekanje pretvori u susret ljubavi.

Kapetane ne daj da snovi bježe u morske mreže.

Ulovi ih na svoje dlanove.

Na hridima stoji jedna žena.

To je ta žena koja ti pjesme zagrli.

Ona koja besanu noć sa tobom provodi.

Ona koja ti pusti muziku kad nemirni snovi postanu.

Tvoja čežnja u grudima, neko tvoj među ljudima.

Dah ti je vjetrova na krhotini svjetova... svjet ljubavi ti je sagradila.

Kapetane, zagrli  i voli je.

Autor teksta: Milena Vujinović

Slika preuezta sa sajta: Pixabay