Ulicom koraka

Prolazim kroz ulicu i sretnem tek ponekog čovjeka. 
Zamišljeni, spajaju dan koji polako postaje veče.
Ne znaju me. A sve i da me znaju, nisu od ljudi koji bi razgovarali. 
Pozdravili bi, onako kako to obično i biva i produžili dalje.
Kao kad sretnete čovjeka sa šeširom pa on džentlmenski  otpozdravi.
Ovo nije vrijeme šešira i ljepih manira.
Ovo je vrijeme filmova koje smo unazad toliko i toliko godina gledali.
Naučna fantastika, otvorila je knjige, prošla kroz ekrane i postavila scenografiju na ulicu kojom idem.
Autor teksta: Milena Vujinović
Slika preuzeta sa sajta: Pixabay



Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Zamisli

Slika
Zamisli da svijet mjenja boje.  I da te iste boje na tvom i mom licu stoje. Kao svjedoci vremena. Ti si moj čuvar na desnoj strani ramena. Zamisli da dan pozove noć na sastanak. I da se jutro ljubavi rodi. Zamisli da nam niz dlanove idu kapi vode i postanu Nijagarini vodopadi. Zamisli da trčimo kroz lišće jeseni. A u fišeku od starih novina mirišu pečeni kesteni. Kao trag u vremenu. Ti si moja snaga i ljubav na ljevom ramenu. Osjeti pitomu nježnost neukrotivog srca i sačuvaj osmijeh sa mog lica. Kao dar ljubavi. Zanosno osjećajno zagrli i osjeti koliko te volim. Zamisli i zapiši. Pusti da leti daljinama sa vjetrovima i da se nacrta za tebe i mene mapa naših trenutaka. Napiši na mapu Zzzzz znaću da je to poruka za Laku noć. Jer samo ti tako poželiš ljepe snove. Pričaj mi o pticama kako lete pored tvoje rijeke. Reci mi šetaš li još jutrom, gledaš li noću zvjezde kako se ugnjezde i zajedno sijaju. Puštaš li pjesme koje su bile pantomima.  Govorio si ljubav pjesmama, ćutao ih riječima na t
Pročitajte više

U skerletu od ljubavi

Slika
Platno noći, iza platna sjena. Žena... Tragom dodira u noći boje purpura, njene ruke zovu te na ples. Budi te iz sna, čuje se muzika. Iza platna noći vidiš njene oči, zavodi te plesom iz sjene. Vidiš usne njene, velom tajne obavijene. Boja purpura rasuta po paravanu noći lirično i mistično. I ne znaš da li je to sve samo snoviđenje. Rasplićeš kose njene i želiš da je tu. Od snova izvajano djelo. Ti si taj sa kojim plešem bolero. Kad se utiša muzika pokretima ispunimo tišinu. I kad se razliju po platnu noći osjećanja. Ostani do svitanja, iskradi se novom jutru ti. U skerletu od ljubavi. Opojno i tanano, plešimo bolero. Božanstveno i strastveno, zavedi me u noći boja purpura. A već sam te ja zavela. Ja sam tajna, koja se ne otkriva, ako nisam voljena. Ova soba nije utopija, jer je sva od dodira. Ovo nisu iz mašte metafore, kad ti usne moje ljubav govore. Gledam te očima u odsjaju boje purpura. Iza platna od bezbroj zvjezdanih staza misterija u liku žene izlazi iz sjene. Spoj naših dodira
Pročitajte više

Kad me on pogleda

Slika
A kad me on pogleda, vratim se iz Svemira. Otkažem ponoćne letove. Zagrlim u njemu sve. Čitaš li Dž. R.Č. novine sa pričama Mome Kapora? Slušaš li radio? Puštaju li Larkin Poe? Ili noćas slušaš nešto od Rundeka i Urbana? Pišeš priču o nama. O terminalu tvog srca i kako se u njemu ugnjezdila lastavica. Čitaš li knjigu "Djevojka od papira", pišeš li me slovima ili snovima? Sjediš li pored kamina, stiže polako zima. Piješ li prvu kafu i gledaš li kroz prozor. Ili su ti misli tako daleke i opet si pored rijeke. Dž R.Č. vidim prve mrazove. Ti znaš da volim inje i toplinu zime. Eh, da snjegovi ostave tragove da idem stopama tvojim, kao što ideš ti kad zastudi. Tvoji dlanovi oslikani žuljevima vremena, trebaju dodir mojih dlanova. Čujem te kad Volim te, izgovoriš. Onako tiho za sebe i ćutiš. Negdje unutar tebe je utočište za mene. Pišeš ti o djevojci koja pleše ulicama po kiši. Lišće leti sa vjetrovima. Ti i ja pod kišobranom emocija. Padaju po nama, a u nama, sve govori da me voliš
Pročitajte više