Suton djevojka

Stojim i gledam u pravcu gdje vatra još gori.

Tražim način da pronađem put gdje su naši prijatelji otišli da se sakriju u ovom vremenu 

kad nigdje nije sigurno.

Naučila sam kako biti jaka. 

Od djevojke koja bi se povukla u stranu, 

postala sam djevojka koja stoji prva.

Vjerujte nema to veze sa hrabrosti niti nekim prkosom u meni.

To je zbog toga, što sam ostala jedina koja nije povrjeđena.

Prijatelji ne mogu izaći vani.

Brinem o njima. 

U isto vrijeme ih njegujem, kuham i tražim hranu.

Kad svi zaspu, što je rijetkost da u isto vrijeme svi spavaju, onda se skupim u svom krevetu, 

najčešće budna gotovo cjelu noć.

Preklopim tri sata u epizodama.

O meni nema ko da brine.

I to sam naučila.

Samo što sad, više niko ne traži od mene da budem sluškinja.

Ovo je mojom dobrom voljom da brinem o ljudima.

Da me sad vidi porodica koja je brinula o meni ne bi me prepoznali.

Ostavili su me kad sam ih trebala najviše.

I znaš, da me nisu ostavili da li bih bila ovo što sada jesam.

Ili je od toga što sam sama u meni rasla snaga.

Ne, nemojte  to zvati prkosom.

Odbačena sam, jer nisam krv njihove krvi.

Jer sam kćerka njihovih prijatelja.

Zamolili su ih da me čuvaju.

Jer su moji roditelji bili tu za njih kad im je trebala pomoć.

A oni su obećanje dato mojim roditeljima istog dana zaboravili.

Provela sam kod njih godine i bila sluškinja.

Pobjegla sam od njih, kad sam imala 16 godina. Prošlo je 10 godina.

Nisam ni blizu onoj uplašenoj djevojčici koju su znali. 

Vidjela sam ih nekidan, Nisu me prepoznali. 

Ali ja njih nisam zaboravila. 

Urezan mi je u sjećanje svaki dio njihovih lica.

Kada se promjenio svijet koji smo znali tada, postala sam dio plemena.

Nazvali su me suton djevojka.

Dali su mi odjelo šivano po uzoru na indijanska plemena.

Odrastala sam i postala djevojka, mlada žena koja je odavno pronašla mudrost svoje duše.

Žuljevi na rukama i uslovi u kojim sam živjela godinama, stvorili su od mene ratnicu.

Vatra je često bila jedino svjetlo u mračnim noćima. Grijala nas je i vodila.

Izlazila bih u suton da potražim sve što treba mojim prijateljima.

Obećala sam njima i sebi da je to moj zadatak.

U borbe nisam išla, ja sam bila ratnik koji čuva druge.

Mene nisu čuvali.

Bila sam prepuštena sama sebi.

Zapamtila sam sve ono što sam prošla kroz godine.

Moji roditelji su vjerovali da sam kod dobrih ljudi.

Ali oni su skinuli maske i otkrili svoja prava lica.

Danas, kad sretnem čovjeka, vidim kroz njihove maske.

Rijetki ih nemaju.

Izlazim u suton, nevidljiva za oči koje čuvaju straže, idem kao srna kroz porušeni svijet.

Kada vam budu pričali o meni, kako sam odmetnik, kako trebate odati gdje se nalazim.

Ne vjerujte im.

Nisam princeza odmetnika, ja sam suton djevojka.

Autor teksta: Milena Vujinović

Slika preuzeta sa sajta: Pixabay